Program proslave započeo je svetom misom u oratoriju Franjevačkog samostana Sv. Pavla, koju je predvodio definitor Bosne Srebrene fra Petar Jeleč, uz suslavlje 15-ak svećenika, među kojima je bio i dekan teologije fra Josip Jozić.

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, fra Petar je uputio prigodnu propovijed osvrnuvši se na život i djelo franjevca Ivana Dunsa Škota. Podsjetio je kako se na njegovu grobu u Kölnu nalazi simboličan natpis na latinskom jeziku koji proslovno obuhvaća i njegov život: Scotia me genuit. Anglia me suscepit. Gallia me docuit. Colonia me tenet, što znači: Škotska me rodila, Engleska me odgojila, Francuska me obrazovala, a Köln me drži.

„Umro je i pokopan u Kölnu 1308. Svojim relativno kratkim životom obilježio je svoje vrijeme kao čovjek, filozof i teolog. Prozvan je Doctor Subtilis zbog profinjenog razlikovanja stvari i pojmova. Njegov filozofski pravac prozvan je upravo po njemu skotizam (…) Njegove stavove mogli bismo naznačiti u trima postavkama. Prvo, Ivan Duns Škot bio je teolog slobode i na taj je način otvorio vrata modernom vremenu (…) Drugo, bio je filozof i teolog ljubavi koja se upravo temelji na ljubavi i počiva na prostorima duha (…) Treće što se čini važnim za shvaćanje Škotova odnosa prema životu i stvarnosti jest njegov zakon individuacije“, podsjetio je propovjednik.

U nastavku je objasnio kako onaj tko „slabo živi ljubav u svom životu, taj o njoj ne može ni govoriti autentično“. „A onaj tko živi ljubav on o njoj govori svojim životom, ali taj nerado o ljubavi teoretizira jer što je stvarnost uzvišenija to je o njoj teže govoriti i naš je govor više osiromašuje. Isus u Evanđeljima navodi dvije zapovijedi ljubavi – onu prema Bogu, i onu prema čovjeku. Ali to su zapravo samo dva vida jedne te iste zapovijedi. Nemoguće je iskreno i pravo ljubiti Boga, a istodobno ne i čovjeka i obrnuto. Tko tvrdi da ljubi Boga, a hladan je prema ljudima licemjer je“, kazao je među ostalim fra Petar.

Misno slavlje skladnim pjevanjem animirao je zbog bogoslova Fra Nenad Dujić pod ravnanjem mo fra Emanuela Josića.

Na kraju je dekan fra Josip pozvao okupljene na nastavak programa – svečanu akademiju i domjenak koji je uslijedio.

U amfiteatru Franjevačke teologije program je započeo skladbom “Misao svijeta”, koju je izveo Zbor bogoslova Fra Nenad Dujić pod vodstvom mo Josića.

Potom je prigodno predavanje, naslovljeno “Paradigma kršćanskog caritasa”, održao profesor moralne teologije mr. fra Bruno Ćubela. On se posebno osvrnuo na dva odabrana tematska područja koja su poslužila istaknuti bitna svojstva kršćanskog shvaćanja pojma ljubavi i kao ispravan način moralnog djelovanja u takvim situacijama, a to su darivanje organa i posvajanje djece.

Nazočnima se potom kratko obratio dekan Jozić uputivši najprije riječi pozdrava. „Mi smo kao i druga teološka učilišta mjesto na kojima se naši kandidati pripremaju postati svećenici i pastiri, pastoralni radnici sa svojim narodom. Međutim, mi smo i ono mjesto na kojem se kroz učenje i obrazuje i osposobljuje za suodnos među ljudima. Iz relacije nastale su prve ljudske zajednice, iz relacije je nastala i kršćanska zajednica, iz relacije nastaje i svaka škola. Nema škole u kojoj je samo jedan učitelj. Neka naš zaštitnik Ivan Duns Škot, i sam primjer povezivanja filozofskih principa u cjelinu, blagoslovi sva nastojanja oko stvaranja odnosa i suodnosa, kako bismo lakše ostvarili i onaj najuzvišeniji odnos kojem teži svo ljudsko znanje i spoznaja“, poručio je fra Josip.

Uslijedila je zatim podjela diploma ovogodišnjim magistrima fra Danijelu Lukiću, Barbari Tolo i fra Hrvoju Žabiću, a potom i podjela nagrada studentima koji su u prošloj akademskoj godini ostvarili najbolji prosjek ocjena: fra Ante Pavić (9,3); fra Dario Laštro (9,5); fra Matej Juričević (9,63); fra Tonči Šarić (9,81) i fra Hrvoje Žabić (10,0).

Na kraju su četvorica bogoslova iz afričkih zemalja koji od ove godine studiraju na Franjevačkoj teologiji izveli skladbu koja u prijevodu na hrvatski jezik glasi “Ne mogu otići bez zahvale Bogu”.

Franjevačka teologija se u sarajevskoj četvrti Nedžarići nalazi od 1966., a 1968. u njoj je započeo redoviti školski rad. Tu je ostala do 8. lipnja 1992. kada je zgradu zaposjela srpska vojska. Povukli su se tek krajem veljače 1996. ostavivši zdanje potpuno devastirano i opljačkano. Radovi na obnovi potrajali su do ožujka 1997. Također, zahvaljujući donatorima iz Švicarske i pomoći Vlade Kantona Sarajevo i Grada Sarajeva, nakon dugog niza godina, obnovljen je i amfiteatar teologije.