Mjesna Crkva nastavila je slijediti i pratiti te narode, pokušavajući ojačati šest stožera u njihovu životu: teritorij, rad zajednice, materinski jezik, skupštinu, vlasti unutar zajednice te slavljenički i duhovni vidik. Naime, dimenzija pastorala domorodačkih naroda i Afromeksikanaca usmjerena je, što se tiče teritorija, na promicanje točno određenih radnji radi zaštite ugroženih teritorija tih zajednica, te na promicanje kampanja u svrhu podizanja svijesti o brizi za majku zemlju.

Što se pak tiče rada u zajednici, Crkva je surađivala kako bi poduprla obiteljske i zajedničke vrtove te potaknula razmjenu dobara koju su neke zajednice počele smatrati alternativnim i solidarnim oblikom gospodarstva, a podupirala je također zdravstvene i prehrambene sustave samih zajednica. Usto je organizirala skupinu prevoditelja kako bi se potrebne informacije prenijele na izvornom jeziku zajednica. Zahvaljujući vijećima, u kontekstu pandemije nastojala je održati jedinstvo i komunikaciju prilikom donošenja različitih pastoralnih odluka.

Naposljetku, Crkva je organizirala videokonferencije kako bi informirala stanovnike o njihovim zdravstvenim i radnim pravima, a brinula je također o slavljeničkom i duhovnom vidiku organizirajući dane molitve, svakog 12. u mjesecu, kada se molilo Gospi od Guadalupe za završetak pandemije. I Afromeksikanci, zahvaćeni zdravstvenom i gospodarskom krizom, prešli su na biljnu medicinu kako bi se liječili kod kuće, i uspjeli su, zahvaljujući također pratnji i potpori pastoralnih inicijativa, ističe se u priopćenju meksičkih biskupa.