Izvještajem o pravu na azil 2020. godine Zaklada Migrantes upozorila je da su izbjeglice prisiljeni na bijeg i dalje nezaštićeni te su sve manje dobrodošli u Europi i Italiji. Broj sukoba u svijetu nije se smanjio. Neka su se krizna žarišta zatvorila, druga su se ponovno otvorila ili su se sukobi zaoštrili. Svi ti ratni scenariji i nestabilnost imaju više zajedničkih posljedica. Osim što uzimaju svoje žrtve, tjeraju u bijeg utoliko veći broj ljudi koliko sukobi postaju dulji i okrutniji ili koliko dulje traje nesigurnost, nasilje i kršenje ljudskih prava.

Osim rata, mnogo je drugih čimbenika koji tjeraju u bijeg, poput strahovitih gospodarskih nejednakosti, nestašice hrane, nemogućnosti pristupa čistoj vodi, ekološke katastrofe, otimanja zemlje, te terorizma, upozorava se u izvještaju.

U razgovoru za Radio Vatikan urednica izvještaja Mariacristina Molfetta objasnila je da su doista željeli istaknuti da je ovo godina u kojoj broj osoba u bijegu od ratnih okruženja nije nikada bio toliko visok još od II. svjetskog rata. Riječ je o 80 milijuna ljudi, od čega je 46.000 raseljenih, a ostali su tražitelji azila i izbjeglice. S jedne strane, pandemija je potaknula veće zatvaranje granica pa su ljudi u bijegu od ratnih nasilja i sukoba naišli na još više prepreka u svojoj potrazi za zaštitom. S druge strane, Italija bilježi jednu od najnižih stopa u priznavanju azila u cijeloj Europskoj uniji.

Prema privremenim podacima, broj je „nepropisnih“ prijelaza migranata i izbjeglica, zabilježen na vanjskim granicama Europske unije, oko 72.500 u razdoblju između siječnja i rujna 2020. godine, što je 21% manje u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. Među glavnim rutama ističu se središnji Mediteran i zapadni Balkan, koji je bio upravo središte tog istraživanja.

Nacionalni mediji uopće ne govore o kršenju prava, lančanim odbijanjima i općenito teškom nasilju prema tražiteljima azila na balkanskoj ruti koja se tiče zemalja unutar i izvan Europske unije, objasnila je urednica. Zbog toga se osjetila potreba da se istraži i zabilježi što se događa te odgovori na netočno izlaganje podataka Ministarstva unutarnjih poslova koji su zabilježili zahtjeve za azil u odnosu na dolaske čamcima, premda se već godinama pokušava objasniti da ljudi bježe kopnom i morem.

Izvještaj objašnjava također da se većina ljudi koji bježe od sukoba nalazi izvan Europske unije; 85% njih nalazi se u zemljama uz ratna područja. Od tih 85%, od ukupno 80 milijuna, svake se godine sastavi popis najpotrebitijih i najranjivijih, no ključno je da se otvori mogućnost sigurnog ulaska većem broju ljudi, a Europa i Italija mogu i trebaju učiniti mnogo više, pojasnila je Molfetta.

Europska unija i Italija moraju prestati sve više izgledati kao svojevrsna tvrđava te poduzeti korake u svjedočenju temeljnih vrijednosti poput bratstva. Upravo je to bio poziv pape Franje u poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2020. godine, posvećen unutarnje raseljenim osobama, u čijim smo licima pozvani prepoznati lice gladnog, žednog, golog, bolesnog, stranca i zatvorenika Krista. Ako ga prepoznamo, mi ćemo biti ti koji će Mu zahvaliti što smo Ga mogli sresti, voljeti i služiti, istaknula je Molfetta.