Madagaskarom vlada glad i očaj
FOTO: Vatican Media // podjela humanitarne pomoći
Vatikan (IKA)
Dok je pozornost svjetske javnosti uperena u stradanja Afganistana i Haitija katastrofe se nastavljaju u drugim dijelovima svijeta, istaknuo je salezijanac Jean Chrysostome u razgovoru za Vatican News objavljen 20. kolovoza.
Don Jean, jedan od utemeljitelja udruge „SOS Toliara“, upozorio je da je na jugu Madagaskara, jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta, najstrašnija suša u posljednjih 40 godina donijela glad i očajanje. Uzgoj riže i kukuruza posljednjih je godina smanjen za 60 posto. UNICEF upozorava da pola milijuna djece mlađe od pet godina tamo sada trpi nedostatak hrane.
Sve više stanovnika juga Madagaskara u međuvremenu ovisi o humanitarnoj pomoći koja ni približno nije dostatna. Stanje koje se pogoršava iz godine u godinu vjerojatno je povezano s klimatskim promjenama, rekao je salezijanac, dodajući da su Ujedinjeni narodi i naveli Madagaskar kao zemlju koja će se zbog klimatskih promjena prva suočiti s nedostatkom hrane.
Don Jean, koji je i sam s toga otoka, svjedoči kako ljudi tamo u međuvremenu jedu kaktuse – izvade bodlje i kuhaju listove da bi preživjeli. Glad je sve gora i mnoga djeca umiru upravo iz toga razloga. Budući da nedostaje pitke vode, kuhanjem listova kaktusa dobiva se i dragocjena, premda vrlo mala količina tekućine za piće. Salezijanac je naveo i kako se društvenim mrežama šire fotografije ljudi koji kuhaju životinjske kože i žvaču ih da bi zavarali glad. Jer, meso je preskupo, pa se ljudi sakupljaju oko klaonica koje dijele ostatke prerade i kože. Čine sve kako bi našli bilo što za jesti i u svome očaju zaista sve pokušavaju, rekao je don Jean.
Napomenuvši da se sušno doba već godinama produljuje, prije svega zbog klimatskih promjena, salezijanac je dodao da dio krivnje snose i sami stanovnici toga četvrtoga najvećega otoka na svijetu – naime većina ih se grije na drva koje sječu po šumama pa je zemlja već izgubila 90 posto šumskoga područja. A kišna razdoblja znatno su se skratila, nekada su počela u listopadu a danas u prosincu. No, ljudi nemaju izbora – drveni ugljen treba im za kuhanje. I tako to postaje začarani krug – trebaju ima drva, šume nestaju i kiše je sve manje a suše sve duže, rekao je don Jean.
Kritizirao je ponašanje vlade na Madagaskaru „koja nikada nije obraćala pozornost na taj dio otoka”. Usto vlada korupcija, a većina je ljudi neškolovana i lako ih je iskorištavati. Osjećamo se potpuno napušteni, poručio je don Jean.