Naime, usred restriktivnih mjera u toj zemlji koja ima više od 45.000 zaraženih te gotovo 1000 preminulih od COVID-19, vjerske manjine, posebice kršćanska, još jednom su izložene diskriminaciji koja se ovaj put očituje u ograničavanju pristupa humanitarnoj pomoći

Generalni ravnatelj zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ Alessandro Monteduro u razgovoru za Radio Vatikan istaknuo je da je izvršni ravnatelj Nacionalne komisije za pravdu i mir pri Pakistanskoj biskupskoj konferenciji dr. Cecil Chaudhry upozorio na brojne slučajeve diskriminacije na vjerskoj osnovi, tijekom upravljanja izvanrednom situacijom vezanom uz COVID-19. Primjerice, kršćanskim i hinduističkim zajednicama uskraćuju se hrana i najnužnija sredstva za zaštitu zdravlja.

Takva raspodjela humanitarne pomoći na štetu vjerskih manjina opravdava se time što su prikupljena dobra plod „zekata“, klasične obredne milostinje predviđene šerijatskim zakonom. Zbog toga je bilo slučajeva imama koji su čak i u velikim gradovima poput Lahorea upozoravali kršćane da ne dolaze na podjelu pomoći, kazao je Monteduro.

Pakistanski kršćani su prije svega državljani Pakistana, ali ih se nažalost prečesto smatra građanima drugog reda i zbog toga trpe jer, zbog brojnih razloga o kojima govorimo već godinama, nije riječ o najbogatijem ili najkvalificiranijem dijelu društva. Kršćani u Pakistanu zapravo su žrtve niza diskriminacija. Primjerice, ne mogu otvoriti restoran, ne mogu biti nastavnici i često se ne smiju javiti na natječaj za posao, osim za najskromnija zanimanja.

Kršćani su u Pakistanu, dakle, dio društva koji najviše trpi i nedovoljno su plaćeni za poslove koji su zaista na granici ropstva, upozorio je generalni ravnatelj zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ te kazao da je prilikom posjeta toj zemlji prošle godine osobno obišao ciglane u Lahoreu, gdje je svjedočio stvarnom i istinskom ropstvu u naše vrijeme. Osim toga, istaknuo je da bi pakistanska Vlada, koja je posljednjih godina pokazala malo više pažnje prema manjinama i poštovanju vjerske slobode, također trebala preuzeti odgovornost za patnje kršćana, njihovih sugrađana.

Osvrnuvši se na slučaj Asije Bibi, Monteduro je istaknuo kako njeno oslobađanje nažalost nije dovoljno da bi se moglo reći kako u Pakistanu vlada demokracija koja vrijedi jednako za sve građane. Podsjetio je pritom na zlostavljanje koje trpe pripadnice manjinskih vjerskih zajednica, ne samo kršćanke već i hinduistkinje, te naveo primjer 14-godišnje kršćanke, koju su oteli i prisilili na udaju za jednog od njenih otmičara. Zaklada „Pomoć Crkvi u nevolji“ već mjesecima radi na njenom slučaju, ali pakistansko pravosuđe i dalje štiti počinitelje takvih zločina. Stanje dodatno pogoršavaju restriktivne mjere zbog pandemije, zbog čega su sva sudska saslušanja odgođena za dva i pol mjeseca.

Sloboda savjesti, sloboda mišljenja i vjerska sloboda, tri su slobode određene 18. člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima i od te tri vjerska se sloboda već predugo svrstava u slobode drugog reda, upozorio je Alessandro Monteduro i zaključio da bi slobodi vjeroispovijesti prije svega trebalo posvetiti jednaku pažnju kao ostalima. Prema njegovu mišljenju tek će tada postojati veća svijest o stvarnoj težini progona osoba koje se, primjerice u Pakistanu, ne odriču svoje pripadnosti Isusu.