Biskup Škvorčević posjetio požeški Kolegij

Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je izrazio uvjerenje da se već složio mozaik njihova dana u kojem su susreli određene ljude, i koji ovim misnim slavljem dobiva svoje puno značenje po susretu s Isusom Kristom, s njegovom riječju i prisutnošću u euharistijskom otajstvu. Kazao je da mu je drago što s njima može upravo na taj način okruniti ovaj dan, otvarajući svoje srce njegovoj Prisutnosti, da on ispuni ono što je u nama prazno, prosvijetli što je tamno, osnaži što je nemoćno.

U homiliji biskup Škvorčević je zapitao kolegijaše vlada li red u sobama gdje stanuju? Kazao je kako je od reda oko nas daleko važniji red u nama. Pojasnio je da se taj red ne odnosi samo na znanje koje stječemo učenjem, nego u onoj cjelovitosti o kojoj govore naviještena misna čitanja.

Polazeći od prvog čitanja iz Knjige mudrosti, progovorio im je o njihovim životnim očekivanjima, pitajući ih jesu li posložili red s obzirom na njih te znaju što je među njima na prvom mjestu. Spomenuo je kako ga u okviru trenutačnih ratnih stradanja u Ukrajini, Izraelu i Palestini teško pogađa činjenica da su neki ljudi stjecali mnoga znanja da bi ih upotrijebili u proizvodnju što razornijeg i ubojitijeg oružja u borbi protiv drugih ljudi. Istaknuo je kako je mudrost važnija od znanja, jer mudar čovjek neće svoje znanje upotrijebiti protiv drugog čovjeka nego za njegovo dobro, ustvrdio je biskup.

Podsjetio je da pisac Knjige mudrosti u spomenutom ulomku nabraja dvadeset i jednu kvalitetu mudrosti, ustvrdivši da su to sve duhovna svojstva. Sama mudrost je duhovna stvarnost, neuhvatljiva, ali toliko važna. Napomenuo je da brojevi u Svetom pismu imaju dublje, simbolično značenje, te da broj sedam označava puninu. Broj dvadeset i jedan je utrostručen broj sedam, čime sveti pisac naglašava životnu puninu mudrosti. Pozvao je pitomce Kolegija da večeras požele biti mudri ljudi, sposobni prosuđivati što je dobro, vrijedno i korisno, i za to se u svojoj slobodi opredijeliti te u skladu s time živjeti. Suprotnost mudrosti u Svetom pismu je ludost, kako smo minule nedjelje čuli u evanđeoskoj prispodobi o mudrim i ludim djevicama.

Biskup Škvorčević je pripomenuo kako Isus u današnjem evanđelju susreće farizeje, veoma učene, ali nedobronamjerne ljude, koje je oštro kritizirao jer su bili iznutra pomračeni i zarobljenici vlastite sebičnosti, zatvorene za ljubav, bitne sastavnice mudrosti. Farizeji su stavljali u pitanje Isusov govor o kraljevstvu Božjem i o potrebi da ga iščekujemo, te da već sada na zemlji početno budemo njegovi dionici, pa su mu podmetali zamke, kazao je biskup. Oni su svoja iščekivanja sveli na neku svoju ljudsku mjeru, bili zatvoreni za ono što Bog želi ostvariti. Isus je svoje učenike upućivao u budnost za ono što dolazi od Boga, uvodio ih u Božji svijet i njegov dinamizam koji ispunja čovjeka više od bilo koje isključivo ljudske mogućnosti.

Podsjetivši mlade sudionike slavlja kako su primljeni u Kolegij jer ih je Bog probudio za svećeničko zvanje, te on s obzirom na to ima svoja očekivanja. Kazao je da će oni biti blagoslovljeni i mudri, ako se njihova životna očekivanja susretnu s Božjima. Spomenuo je kako se može dogoditi da čovjek odbaci ono što je Božje, poigrati s njegovim pozivom. Ako Bog ima neka očekivanja s obzirom na njih, ako ih je probudio u nekim dimenzijama bića za neki svoj naum i računa s njima, najbolji je njihov životni odgovor surađivati s njime da se ta očekivanja ostvare, poručio je biskup. Kazao je da njihov stav ne smije biti pasivno iščekivanje, nego suradnja s Božjim djelom u njima. Isus u današnjem evanđelju tvrdi da ono što trebamo u konačnici iščekivati jest kraljevstvo Božje, punina života prema kojoj su usmjereni svi njegovi pozivi, među ostalim i onaj u duhovno zvanje.

Upozorio je na Isusovu riječ u evanđelju da se kraljevstvo Božje događa putem patnje i trpljenja u kojima je već prisutna i Božja pobjeda. Pozvao je pitomce Kolegija da svoja životna iščekivanja usklade s onim što je Božje u njima, počevši od same činjenice da su se pojavili na ovom svijetu njegovom voljom, da su Božja stvorenja, da ih on poziva u duhovno zvanje, te da prihvate sebe i raduju se svemu što je Božje u njima. Ohrabrio ih je da se ne boje, jer onaj tko s Bogom gradi uvijek je pobjednik. Potaknuo ih je neka svakoga dana mirno, sabrano, puni povjerenja stanu pred Boga i kažu mu: „Dȁ, ja sam tvoje djelo. Dȁ, ti imaš svoja očekivanja sa mnom. I ja s tobom iščekujem da se sa mnom dogodi ono što ti od mene želiš. Hajdemo zajedno ja i ti, Gospodine Isuse! Ti si pobjednik, želim i ja s tobom biti pobjednik.“ Na kraju je biskup obećao da će moliti s njima i za njih, da tako bude.

Na svršetku misnog slavlja zahvalio je poglavarima i pitomcima Kolegija za sve dobro i plemenito što nastoje činiti jedni drugima, i na taj se način međusobno obogaćivati. Geslom sv. Benedikta „Ora et labora!“ potaknuo ih je da najprije mole, jer u molitvi Božje svjetlo obasjava njihov duh, i oni postaju dionici Božjeg svijeta u kojem se njihova sloboda opredjeljuje za Božje. Tada njihov rad postaje sastavnim dijelom ostvarivanja Božjeg nauma o njima. Poželio je da njegov blagoslov bude nad svakim od njih, te vrijeme svoga boravka u Kolegiju iskoriste za svoje dobro.