Pozdravljajući koncelebrante – domaćeg župnika Marija Cimbala, novogradiškog župnika Branka Gelemanovića i tajnika Mateja Silukovića –  redovnice i druge sudionike slavlja, biskup je kazao da je prvi petak mjesečna postaja na kojoj se podsjećamo kako naš Bog nije bilo kakvo biće, nego biće srca –  a gdje je srce, ondje je i život.

Napomenuo je da se nalazimo u okolnostima pandemije u kojoj je život ugrožen, te je naglasio da nam rođenje novoga čovjeka svjedoči kako život pobjeđuje i usred najtežih životnih situacija po onim ljudima koji su poput Boga bića srca i ljubavi. Kazao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu što nas voli, unatoč tome što pokatkad nismo dostojni njegove ljubavi. Zahvalio je obitelji Stjepana i Monike Matošević na njihovu petom djetetu, te im je od srca čestitao na opredjeljenju za život. Kad god se rodi novi čovjek, pojavilo se Božje djelo, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da u misu uključe nedavno preminulog svećenika Marijana Đukića, koji je deset godina bio njihov župnik, i povjere ga milosrdnoj Božjoj ljubavi, da ga obdari puninom vječnog života za sve dobro koje je i u Davoru nastojao činiti. 

U homiliji biskup je ustvrdio kako u ovo naše vrijeme kad se otkrije nekoga tko je pronevjerio veliki novčani iznos, ili je svojim koruptivnim radnjama prouzročio veliku štetu, to u svim medijima bude udarna vijest o kojoj ljudi danima razgovaraju. Kazao je da se nešto slično dogodilo i u Isusovo vrijeme, pročulo se da je neki gospodar dao otkaz svom nepoštenom upravitelju. Biskup je naglasio kako je taj upravitelj bio dvostruko nepošten: loše je vršio svoju službu, a k tome je prije primljenog otkaza sa svog položaja dužnicima svog gospodara smanjio dug i na taj način tuđim imetkom sebi stekao nove prijatelje koji će mu se znati odužiti. I umjesto da zajedno sa svima drugima Isus osudi toga nepoštenog upravitelja, on ga je pohvalio što je snalažljivo postupio. Ali, valja dobro razumjeti: nije ga pohvalio zbog toga što je nepošten, nego njegovu lukavost, spretnost, i domišljatost kojom je izveo nečasni čin da bi si osigurao budućnost.

Navedeni događaj nije Isusu poslužio kao povod za ogovaranje, nego kako bi svojim suvremenicima i nama danas poručio da je od brige za materijalna dobra ovoga prolaznog svijeta mnogo važnija briga da postignemo Božja vječna dobra, domovinu na nebesima, kako veli sv. Pavao u prvom čitanju. On nas poziva da se oko vječnih dobara zauzetije trudimo od nepoštenih ljudi za prolazna dobra ovoga svijeta.

Biskup Škvorčević prisjetio se kako mu je jedan kolega svećenik za vrijeme studija u Rimu u šali znao govoriti da bismo zapravo trebali pohvaliti Zloga zbog njegove marljivosti kojom nas navlači na zlo, i učiti od njega kojom domišljatošću i upornošću treba raditi na svom spasenju. Hajdemo biti marljivije, gorljivije zauzeti za nebeske stvarnosti, i u toj marljivosti činiti samo ono što je dobro, plemenito, pošteno,  ono što je Božje, pozvao je požeški biskup.

Ustvrdio je kako su roditelji Matošević svojim opredjeljenjem za peto dijete posvjedočili zauzetost i žar oko toga da bude s Bogom suradnici života, te je naglasio da su zavedeni oni koji s podsmjehom govore i rugaju se obiteljima s brojnom djecom, misleći da će svojom sebičnošću  i lagodnim životom nešto postići. Spomenuvši kako sv. Pavao s osobitom srdačnošću potiče Filipljane, koji su mu veoma prirasli srcu, da ostanu čvrsti u Gospodinu i ne žive kao neprijatelji križa Kristova, biskup je izrazio uvjerenje da je nešto od te Pavlove srdačnosti i čvrstine progovorilo i u roditeljima Matošević, jer im po apostolovim riječima bog nije trbuh, nisu svoju slavu tražili  u bogatstvu, karijeri i moć, već u žrtvi ljubavi kojom služe životu.

Kad ljudi razumiju i prihvate svoj život kao put križa, a samim time žrtvu i trpljenje, onda se događa pravi život, i oni postaju pobjednici u kojima je već ovdje započela nebeska domovina, ustvrdio je biskup. Još je rekao kako je preminuli svećenik Marijan kao župnik u Davoru tijekom deset godina naviještao Božju ljubav, očitovanu u Isusovoj žrtvi na križu, te je pozvao sudionike slavlja da zamole Isusovu Majku koju posebno štuju u Davoru neka im pomogne da u njima pobijedi snaga njegova križa i njegove ljubavi, te da bude blagoslovljeno sve ono što obitelj Matošević i druge obitelji s brojnom djecom nastoje činiti u svom opredjeljenju za život. 

Na kraju misnog slavlja biskup je roditeljima Matošević čestitao  krsno preporođenje njihove kćeri, te im je poželio da mala Iris po njihovoj žrtvi ljubavi raste do one mjere koju samo Bog može dati. Zahvalio je župniku Mariju Cimbalu za sve ono što u suradnji sa župljanima nastoji činiti za njihove duše, potaknuvši pjevače da ustraju u požrtvovnosti kojom slave Boga. Pozvao je sudionike slavlje da preminulog župnika Cimbala trajno zadrže u molitvenom sjećanju. Nakon mise biskup se zadržao u razgovoru s članovima obitelji Matošević, zanimao se za njihov život, te im uručio darove i novčanu potporu.