Duhovnu obnovu organizirali su dekani Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog dekanata preč. Ivan Jurić i mons. Adam Bernatović. Svoje razmatranje fra Miroslav je temeljio na Isusovoj Velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17) te je prisutnima istaknuo nekoliko važnih tema. Prvo se zaustavio nad oduševljenošću Radosnom viješću. Svećenik zahvaćen njome može spoznati Boga, no to ne znači ostati na distanci, već je ujedno i poziv na korak dalje, a to znači sjediniti se s Bogom. Zagledan u Krista raspetoga, njegov sljedbenik treba umrijeti sebi, ne strahujući da se time gubi njegov identitet nego produbljuje.

Drugo, govoreći o fenomenu krize, fra Miroslav je rekao kako se kriza javlja kada je nešto dotrajalo, a novo se otvara. To međuvrijeme je kriza, bolno vrijeme. Upravo molitva hrani, osim ako se samo odrađuje, tada ona molitelja neće izgrađivati. Potaknuo je svećenike i redovnike da ne gube nadu ako ne uočavaju učinke svoga rada. Naime, Duh Sveti je nadahnitelj naših pastoralnih planova i pothvata, naglasio je.

Duhovna obnova nastavljena je euharistijskim klanjanjem u kapeli Sv. Roka gdje je svoje razmatranje fra Miroslav temeljio na evanđeoskom ulomku o susretu učenika s Isusom u Emausu, koji im dozvoljava da izbace iz sebe otrov razočaranja. Trenuci kontemplacije koji nas čuvaju od pukog aktivizma i pretvaranja u robota pastorala, jesu prilika i proces za sve svećenike da izbace iz sebe otrov pastoralnih razočaranja. Duhovnik Bustruc razmatranje je zaključio s dva pitanja: Je li hostija odsutna  iz pokaznice moga srca? Jesam li gonič ili vodič vjernika? Susret je završio zajedničkim objedom u prostorijama Nadbiskupskog vikarijata.