Prvoga dana obnova je počela molitvom ružarija, a nastavila se misnim slavljem. Fra Dragutin u propovijedi se pitao „što to mi kao vjernici nudimo ovome svijetu i možemo li ponuditi nešto drugačije?” Naglasio je da smo po krštenju primili posvetnu milost i po tome daru trebali bismo ovome i ovakvome svijetu donositi Krista i njegovu ljubav koja se treba očitovati u življenju. Nastavio je kako nam u tome mogu pomoći molitve i pobožnosti, ali način na koji živimo je ono što će ljude privući Bogu ili ih udaljiti od Njega. Zaključio je pozivom vjernicima da svjedoče svoju vjeru u svakodnevnom životu, živeći u poniznosti i ljubavi prema Bogu i ljudima. Nakon mise je održano euharistijsko klanjanje pred Presvetim.

Drugi dan započeo je pobožnošću Presvetom Srcu Isusovu. Nastavilo se misom, tijekom koje je fra Dragutin u propovijedi istaknuo Isusove poziv da ne budemo kao farizeji i pismoznanci. Pitao se možemo li uopće čuti nešto što je od Isusa ako se ponašamo kao farizeji. Naglasio je važnost pobožnosti prvoga petka, osobito u korizmi, jer se spominjemo Isusove muke i smrti, prepoznajući Isusovu ljubav u njegovu probodenom srcu. Istaknuo je snagu te pobožnosti koja potiče da činimo i živimo po Isusovu srcu, u čemu važnost ima i sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji, bez koje ne možemo istinski razumjeti Božju riječ.

„Isus nas i danas poučava da budemo drukčiji od starozavjetnih ljudi koji nisu upoznali u potpunosti kakav je Bog. Kada Bog zahvaća naše ljudske stvarnosti sve se mijenja, čovjek se mijenja“, rekao je fra Dragutin.

Osvrnuo se i na život svetog Franje Asiškog koji, premda je vidio svu nepravilnost i grešnost službenika Crkve u svjedočenju Radosne vijesti spasenja, nije mogao sebe zamisliti bez crkvene zajednice. Pozvao je vjernike da shvate vlastitu odgovornost i poslanje svjedočenja vjere u našem hrvatskom narodu. Nakon mise predvoditelj obnove zadržao se u susretu s krizmanicima.

Posljednji dan duhovne obnove započeo je križnim putem. Toga dana fra Dragutin je u propovijedi potaknuo vjernike da se preispitaju ‘obavljaju’ li tek slavljenje euharistije ili ih ona svaki puta iznova podsjeća da Isus Krist i danas želi biti prepoznatljiv, biti živ. Pozvao ih je da se ne boje pokazati da su kršćani. „Kršćanska ozbiljnost znači biti radostan u ovom svijetu, ne plašiti se smrti, prepoznati smisao života u Bogu. Svjedoci smo da je naš narod ponosan na tolike pojedince i skupine koji su se hrabro suprotstavljali raznim neprijateljima, „Isus Krist nas poučava da budemo savršeni kao što je Otac naš nebeski savršen i zato nam je poslao Duha Svetoga koji će nam u tome pomoći. Kroz ovo korizmeno vrijeme posvješćujemo si ozbiljnost poziva biti Božja radost u svijetu u kojem živimo. Ako smo u Kristu, mogu nam ubiti tijelo, ali nam ne mogu ubiti dušu. Pozvani smo biti svjedoci vjere u našem narodu. Narod bez Boga ne može biti Božji narod, a to je i privilegija i odgovornost“, zaključio je fra Dragutin.

Nakon misnog slavlja fra Dragutin susreo se s članovima Molitvenog vijenca Kraljice obitelji i župnom molitvenom zajednicom „Srce Isusovo“, čime je završila duhovna obnova.