Toj župi s hrvatskim i slovačkim življem uz krndijsku crkvu pripadaju i filijalne crkve Sv. Mihaela arkanđela u Josipovcu Punitovačkom i crkva Uzvišenja Blažene Djevice Marije u Jurjevcu Punitovačkom.

U misnom slavlju koncelebrirali su ekonom sjemeništa i ravnatelj UZUK-a preč. Mato Gašparović, bivši župnik punitovačke župe, te sadašnji župnik dr. Đurica Pardon uz bogoslova Brunu Diklića.

Bila je to prva krizma u crkvi Uzvišenja sv. Križa, sagrađenoj 1937. godine, razrušenoj pri progonu stanovnika Krndije 1945. i 1946. i obnovljenoj u vrijeme župnikovanja Mate Gašparovića po dobrotvoru Lee Peku,  i blagoslovljenu godine 2003. po biskupu Marinu Srakiću. Krizmanje u toj crkvi koju nazivaju još i „malom katedralom“, odabrano je zbog prostranosti (340 m2 površine s korom) koja omogućuje poštovanje epidemioloških mjera.

„U ovoj crkvi nekoliko se puta godišnje okuplja naša župna zajednica uz redovitu nazočnost pripadnika njemačke zajednice – Zemaljske udruge podunavskih Švaba, ponajviše iz Đakova, okuplja u slavu Gospodina, ispovijedajući svoju vjeru u uskrsnuće. Ova crkva koju su porušili granatiranjem svjedoči o patnjama i progonu ljudi, a danas svjedoči o dobroti, ljubavi i zajedništvu. Raduje nas, oče nadbiskupe što ste među nama s preč. Matom i što će naših 28 krizmanika po vašim rukama primiti sakrament potvrde, što će primanjem Duha Svetoga potvrditi svoju vjeru i pripadnost Crkvi“, istaknuo je u pozdravu nadbiskupu Hraniću župnik Pardon.

„Sve nas je uglavnom krstio naš sadašnji župnik, koji nas je u na putu od krštenja do danas pratio na našem vjerničkom odrastanju na čemu mu upućujemo zahvalu i raduje nas što uz njega primamo po Vama Duha Svetoga,  nakon što smo predstavljeni župnoj zajednici kao pristupnici nakon čega smo obnovom krsnih obećanja  promaknuti u pripravnike i primljeni kao izabranici. Posebna smo generacija koja se krizma u vrijeme koronavirusa, generacija koja je misna slavlja iz naše župne crkve pratila putem računala i mobitela i generacija koja se krizma ne u župnoj crkvi već u crkvi koja ima posebnu povijest. Posebni smo i zbog toga, a to nas raduje što ste baš Vi, oče nadbiskupe naš krizmatelj. Vrijeme je to u kojemu nismo vjerovali da će nam naš župnik govoriti da ne dođemo na misu, da ostanemo doma. Zato vjerujemo da će ova generacija krizmanika za naše roditelje i župnu zajednicu,  biti dobar znak iznenađenja življenja u vjeri“, istaknula je u pozdravu nadbiskupu krizmanica Barbara Kanisek koja mu je s krizmanikom Adamom Brandisom uručila cvijeće.

„Sve vas pozdravljam uz hvala vama, dragi roditelji, članovi obitelji, dragi  kumovi i župniče koji ste pratili današnje primatelje sakramenta svete potvrde od krštenja do danas i što smo zajedno u molitvi za silazak Duha Svetoga na ove krizmanike. Kao što su Isusovi učenici koji su primili Duha Svetoga preuzeli i širili Isusovo poslanje tako i vi, dragi krizmanici, hodite putem Isusovih učenika u širenju i promicanju poslanja, ljubavi, sloge i zajedništva, oslobođeni zlobe, mržnje, zavisti i svega što nije dostojno u življenju čovjeka. U našem življenju neka naša srca ne budu kamen, raskamenimo ih i omekšajmo u slavljenju svetih otajstava“, istaknuo je u pozdravu nadbiskup Hranić.

„Današnje evanđelje u prispodobi o sv. Petru koji je zanijekao Isusa i iz kojega Isus po uskrsnuću pred učenicima izvlači Petrovu ljubav prema njemu. Kao što je u zanijekanju Isusa Petar postao sličan Isusovim protivnicima, a ne različit, primjerom Petrova iskazivanja Petrove ljubavi pred učenicima koje ne pita za ljubav, Isus nas upućuje na različitosti, na odvajanje dobra od zla. Zlo se sastoji u neimanju hrabrosti biti različit od drugih, ne imati hrabrosti biti svoj, ne imati hrabrosti priznati da pripadam krugu Isusovih učenika. Zlo ima potrebu sve učiniti sličnima sebi, a ljubav je snaga koja prihvaća i pokazuje razlike, razlike u ljubavi. U zlu postoji strah od razlike s drugima, a u ljubavi postoji žudnja za jedinstvom s drugim, bez obzira na razlike. Zlo nameće privid jedinstva među različitim ljudima, a ljubav stvara jedinstvo bez straha zbog razlika.  Najbolji primjer kako mladi ne žele biti različiti su primjeri poroka, pušenja, alkohola, nerada, neodgovornosti. Često i roditelji dopuštaju djeci da budu kao i druga djeca, u oblačenju, kasnim  noćnim izlascima, sve da vaša djeca ne budu iznimke. Današnja Božja riječ poručuje da je strah od razlika zlo“, istaknuo je nadbiskup Hranić u homiliji.

 „Danas, dragi krizmanici, idete na krizmu da biste imali snage biti drugačiji od ostalih i to javno priznati i imati hrabrosti i ponosa javno priznati da pripadate krugu Isusovih učenika. Danas pokazujete da nemate potrebu biti slični Isusovim neprijateljima. Samo ljubav stvara jedinstvo bez straha od razlika. Danas primate krizmu da se ne bojite razlika, nego da ih prihvatite i da budete sposobni stvarati jedinstvo unatoč razlika. Danas primajući darove Duha svetoga; mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji postajete jednaki Isusu. Uvijek Njemu i Njegovu nauku ostanite vjerni  uz riječi sv. Petra upućenih Isusu: ‘Gospodine, Ti sve znaš, Ti znaš da te volim!’”, poručio je nadbiskup, istaknuvši daljnje zajedništvo roditelja i kumova u životu krizmanika.

Na kraju slavlja župnik je mladima poželio uspješnu mladost uz želju daljnjeg viđenja na misnim slavljima uz poruku roditeljima i kumovima: „Ovi naši krizmanici ne trebaju toliko vaše darove koliko trebaju vašu ruku, savjet, svjedočanstvo, razumijevanje, razgovor, jer oni vas kopiraju, vi ste im uzor i ne dopustite im jednakost i poistovjećivanje s drugima, kako je to naglasio nadbiskup,  već različitost na radost življenja u Kristu“.

Crkva u Krndiji, nakon đakovačke katedrale, druga je najveća crkva u Đakovštini, pa i na širem području, sagrađena 1937., a gradili su je vjernici njemačke narodnosti, koji su Krndiju izgradili u veliko napredno selo okruženo najboljom zemljom u đakovačkom kraju, a u središtu joj podignuli crkvu. Krndija je tada imala čak 2000 duša, brojne ulice, kino, dvije čitaonice, brojne obrtnike, trgovine, radnje, gostionice i dr. Danas selo ima samo pedesetak stanovnika, a „mala katedrala” i dalje je nijemi svjedok sudbine sela na raskrižju putova za Đakovo, Osijek i Našice.

Crkva je proživjela sudbinu svoga sela koje je krajem II. svjetskog rata doživjelo progon njemačkog stanovništva. Selo je pretvoreno u logor za tadašnje stanovnike Krndije, podunavske Švabe-folksdojčere, u kojemu je skončalo oko 430 logoraša. Crkva je prvo granatirana, a potom je u njoj skladišteno žito. Malobrojni mještani nisu je mogli koristiti za bogoslužja, oduzeta je župnoj zajednici. Okolna zemlja dana je bivšem PIK-u Đakovo, kojemu je crkva bila skladište, pa i umjetnoga gnojiva. U prazne njemačke kuće naseljeni su kolonisti, no selu nikada nije vraćen prijašnji život niti je napredovalo. Dapače, sve donedavno ono je bilo jedino „državno” selo u Hrvatskoj, pa je država izgrađene parcele darovala Općini Punitovci, a Općina krajem 2019. godine  Krndijašima.

Najveći donator prve obnove crkve nakon što je kao ruševina stajala 50 godina  bio je Lee Pek, koji je u olovna vremena progona folksdojčera protjeran iz Potnjana. Kao dječak rado je dolazio u Krndiju i njezinu crkvu, a 90-ih, živeći u Njemačkoj, ušteđevinom ju je htio obnoviti. Donirao je 175.000 eura. Tako je crkva po drugi put blagoslovljena 2003. Naknadni zahvati  na obnovi krovišta vršeni su 2017. godine u vrijeme sadašnjeg župnika.