U koncelebraciji su bili katedralni župnik Ivan Lenić i svećenici središnjih nadbiskupijskih ustanova: kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga; tajnik Ordinarijata Marko Obradović; kanonici Luka Marijanović i Luka Strgar te Stjepan Maroslavac. Posluživali su đakovački bogoslovi.

U uvodu u euharistijsko slavlje nadbiskup Hranić je rekao: „Draga braćo i sestre, naša je srca obuzela radost. Možemo li čuti ljepšu i radosniju vijest od te da je sam Bog poželio biti čovjekom, da se utjelovio i rodio kao čovjek, da je prigrlio naše čovještvo, da je posvetio svaki naš ljudski život i da je dao smisao našem ljudskom životu, a svojom mukom i uskrsnućem pokazao nam koji je cilj i smisao našega života. On je doista zato temelj naše nade, našega pouzdanja u ljude u život jer naše se pouzdanje na kraju temelji u Bogu koji djeluje u čovjeku i preko čovjeka. No, ako čovjek iznevjeri Bog to ne čini nikada jer se neopozivo i nerazdruživo sjedinio s čovjekom. Ovdje smo jer smo poslušali poziv anđela pastirima na Betelhemskim poljanama jer su ih pozvali da pođu pokloniti se novorođenom Djetetu Isusu. Ovdje smo kako bismo se poklonili Djetetu Isusu. Na početku ovoga slavlja poklonimo mu svoje povjerenje.“

Kancelar Dario Hrga svečano je, pjevajući, navijestio početak Ivanova evanđelja, a potom je mons. Hranić izrekao homiliju osvrćući se na Ivanov navještaj utjelovljene Riječi, Božjega sina koji je najjasnija i najglasnija Božja riječ upućena ljudima te koja je mjera Božje ljubavi prema ljudima. „Vječna Božja riječ koja je odsjaj slave i otisak Božjega bića koja sve nosi svojom snagom i koja je baštinik svega i po kojoj su sazdani svjetovi, postala je čovjek, jedan od nas i otajstvo je to, tajna koju mi ne možemo do kraja proniknuti niti shvatiti umom nego prihvatiti samo vjerom koja nam dolazi iz samoga Kristova utjelovljenja i rođenja.“

Za evanđelista Ivana je važno da je Riječ tijelom postala da je Bog postao čovjekom, da je Isus Krist i Bog i čovjek, da se Bog nastanio među ljudima da bi razgovarao s čovjekom, da je Bog čovjeku prišao na ljudski način. Tako je neprolazna Riječ posljednji smisao svega, temelj nade za čitavu stvorenu stvarnost, tumačio je biskup Đuro teologiju Ivanova Proslova.

Zatim je nadbiskup Hranić govorio o otvorenju Jubilarne godine 2025. koja će u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji biti otvorena 29. prosinca dopodne u đakovačkoj prvostolnici i na večernjem slavlju  u osječkoj konkatedrali.

Govoreći o slavlju Božića nadbiskup Hranić je posvijestio da on nije tek spomen Isusova rođenja nego slavlje našega pravog identiteta. Isus Krist nije stvoren kao mi nego smo mi stvoreni kao on. Božić slavimo da se dogodi ponovno da spasi nas i našu povijest. Božić je ostvarenje nacrta za koji smo stvoreni u početku na sliku Božju. Božić je blagdan našega utjelovljenja u njega i upravo o tome govori izričaj i sadržaj Prologa Ivanova evanđelja.

Naglasio je nadbiskup aktualnost Božićnoga otajstva koje govori da moć ovoga svijeta nije prednost te da će budućnost imati onaj koji je otvoren za dijete, za Božansko dijete Isusa i za ljudsko dijete, onaj koji se odluči za razborito podizanje potomstva. Bog je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije. Utjelovljenom Riječju Bog je progovorio da na ovome svijetu Bogu nema ništa milije nego čovjek. Od Betlehemskoga Djeteta se očekuje preporod svijeta koji će pogodovati tomu da se spozna što je bitno, a što nevažno.

Božić u Betlehemu je početak novoga svijeta i zaboravljenih vrijednosti. Božić govori o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života kao Božjega dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te o važnosti obiteljskog zajedništva, roditelja i djece. Jasle u koje je položen Isus su slika siromaštva i neprihvaćanja, ali su i hranilište, a značenje Betlehema je kuća kruha. Grad Betlehem i betlehemske jasle su izvor života, hrana za ljude, euharistijski Krist Gospodin. U otajstvu utjelovljenja Bog se daruje ljudima za hranu da bi imali istinski život, tumačio je mons. Hranić.

Nadbiskup Hranić je homiliju završio božićnom čestitkom svim okupljenima u đakovačkoj katedrali uz želju da se svi otvore Kristu Riječi koja je Tijelo postala.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Mješovitog katedralnog zbora pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.