Susret se odvijao u Gradskoj sportskoj dvorani te u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM, a sudjelovalo je oko 450 mladih. Susret je započeo okupljanjem u gradskoj dvorani u Valpovu gdje su mladi dobili rokovnik i kemijske olovke na kojima je otisnuto geslo i mjesto susreta kao uspomenu s ovoga susreta. Maskota susreta bila je prava, živa ovca Janja, koja je sve mlade dočekala ispred dvorane te je bila posebno uređena za fotografiranje po posebnom cjeniku. Tko se s ovcom želio fotografirati trebao je izmoliti jedan Oče naš za osobu kojoj je teško oprostiti, Zdravo Marijo za oslobođenje od svih ovisnosti te Slava Ocu za domaćine susreta. Vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih pozdravio je okupljene mlade, zahvalio im je na njihovu odazivu te predvodio zajedničku molitvu skupa s članovima Molitvene zajednice Svete Obitelji. Okupljene je pozdravio i gradonačelnik Valpova Matko Šutalo.

Nakon molitve uslijedilo je predavanje o „Radosti“ koje je predvodio, fra Josip Blažević, OFM Conv., gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima. Na početku svoga predavanja fra Blažević je potaknuo mlade da s najbližom osobom do sebe podijele što je ono što bi ih na ovome susretu moglo obradovati, što je ono što ih inače raduje ili ih je već obradovalo. Nekoliko mladih podijelilo je svoje misli pred svima okupljenima nakon čega je fra Blažević posvijestio kako smo različiti i različite stvari nas mogu radovati. Nekome je to mala, jednostavna, a opet duboka gesta zagrljaja, kako je istaknula jedna mlada osoba, nekome lijepa riječ, kvalitetno društvo, rješenje neke teške situacije itd. No konačno iskustvo je jednako – duboki osjećaj ispunjenja i ljubavi. Fra Josip je potom mladima progovorio o tri temeljne dimenzije radosti. Prva od njih je život u Božjoj milosti, tj. redovito pristupanje sakramentu ispovijedi. Grijeh je taj koji oduzima radost, koji nas zasljepljuje i udaljuje i od nas samih i od Boga. Redovit život u milosti omogućuje nam trajnije ostati u toj radosti. Druga dimenzija radosti je sveta euharistija gdje se hranimo s potpunog izvora radosti, dok je treća dimenzija svijest da nas Bog nikada ne napušta, u bilo kakvim situacijama i okolnostima, on je uvijek s nama.

Opreka pak radosti jest žalost, a uzroci žalosti najčešće su naši grijesi, stoga je uslijedio scenski prikaz mladih okupljenih u Vinkovačku evangelizacijsku zajednicu o najstarijem zazivanju duhova zapisanog u Bibliji, priči o vračari iz Endora koja je prizvala Samuela iz mrtvih, a zapisana je u Prvoj knjizi o Samuelu (1Sam 28,7-20). Nadovezujući se na scenski prikaz, fra Josip je progovorio i pojasnio nekoliko načina kršenja prve Božje zapovijedi koji su opasni za duhovni život i udaljuju od istinske radosti. Različite magijske prakse se vrlo lako šire kroz kulturne događaje, često na način da se ono što je nekad bilo loše i demonsko, poput vještičarenja, demona, slavlja poganskih običaja, danas prikazuje kao nešto banalno, poželjno i popularno. Također, različiti astrolozi vrlo promišljeno ljudima nude i govore temeljne egzistencijalne stvari jer je to ono što im je najčešće potrebno – zdravlje, posao i ljubav, a sve kako bi ih što lakše pridobili i zaradili. Važno je i u molitvi razlučivati poticaje, posebno povezane uz prostor u kojem se nalazimo jer različiti vračevi i spiritističke prakse utječu na prostore i po tome na ljude koji tamo borave, naglasio je predavač.

Nakon predavanja mladi su u grupama skupa s animatorima, svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima i bogoslovima prokomentirali predavanje, što ih se dojmilo i zajedno su osmislili pitanje za fra Josipa koji je onda na ista odgovarao. Mladi su iskoristili priliku i upitali i neke stvari koje su ih zanimale, a nisu bile povezane uz predavanje. Neka od pitanja bila su: zašto je fra Josip išao kod vještice i što je od nje naučio, zašto je lakše vjerovati vračaru, nego Bogu, kako pristupiti ljudima koji se bave okultnim i je li grijeh družiti se s njima, koje su posljedice prizivanja duhova i zlih sila, što je bioenergija i točke na tijelu, kako ostati pozitivan u svijetu punom negativnosti i depresije, je li grijeh družiti se s osobama koje psuju Boga, kako to razlikujemo duhove…

Uslijedila je stanak i zajednički ručak tijekom kojeg su mladi imali priliku obići promotivne štandove te upoznati neke od zajednica mladih koje djeluju na području naše nadbiskupije (Frama Belišće, Bogoslovno sjemenište, Marijini obroci, Šenstatska obitelj, Duhos, Milosrdne sestre svetog križa, Taize).

Po povratku na program u gradskoj dvorani uslijedila su svjedočanstva dvojica mladića iz zajednice Cenacolo koji su progovorili o svom životnom putu, koliko su daleko bili od Boga, tražili ga u raznim ovisnostima i prolaznim zadovoljstvima, a koliko su ga pronašli u zajednici, braći, radu, molitvu i posvećenju svega što čine. Nakon njih, o svom pozivu progovorio je bogoslov David Matkovski koji je istaknuo nekoliko ključnih trenutaka koji su usmjerili njegov život još više Bogu. Često je odlazio na mise i ministrirao te svjedoči kako je osjećao da mu je dan bez mise nekako prazan, da na misi osjeti nešto drugačije, potpunije što sam nije znao pojasniti. Uz molitvu i misu, istaknuo je kako su mu u odluci za svećeništvo pomogli i odlasci na vikend susrete za mladiće u sjemeništu u Đakovu na koje je ohrabrio i druge mladiće da se odvaže. To je neobvezan korak, ali pomaže iz bližeg vidjeti kakvi su život, obveze, slobodno vrijeme jednog bogoslova te možda olakšati neku odluku.

Nakon svjedočanstva mladi su u dvorani pristupali sakramentu ispovijedi. U isto vrijeme u crkvi je započela molitva i slavljenje koje je predvodila Molitvena zajednica Svete Obitelji kojim su se mladi pripravljali za slavlje mise.

Prije mise vlč. Žigman iskoristio je priliku zahvaliti svima koji su pomogli u organizaciji ovoga susreta, na poseban način gradu Valpovo i gradonačelniku zajedno sa njegovim suradnicima, župniku, kapelanu, časnim sestrama, s. Zrinki te svim župnim volonterima i vjernicima župe koji su kroz cijeli dan posluživali i brinuli oko mladih, Crvenom križu, tvrtki Bijelić koja je donirala bočice vode za susret, policiji, Molitvenoj zajednici Svete Obitelji, zajednici Cenacolo, fra Josipu Blaževiću i njegovoj zajednici mladih, bogoslovima i  njihovim poglavarima, časnim sestrama, svim župnicima i prisutnim svećenicima koji su na susretu i koji su se stavili na raspolaganje za ispovijed, mladima koji su došli na susret i mladima koji su se prijavili kao volonteri, a nisu iz domaće župe, članovima povjerenstva za mlade te nadbiskupu i Nadbiskupiji koji su podržali ovaj susret.

Uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u zajedništvu s 18 svećenika koji su bili uz svoje mlade na susretu. Misno slavlje pjevanjem i sviranjem animirali su članovi Molitvene zajednice Svete Obitelji, dok su misna čitanja čitale volonterke iz župe Valpovo.

Obraćajući se mladima u svojoj propovijedi, a osvrćući se na geslo Radost srca čovjeku daje život! nadbiskup je mladima posvijestio da su stvoreni za radost, da je Božja volja da budu radosni i sretni te kako je ovo posebna prilika da za to naprave mjesta u svom srcu i da izvuku tu radost na površinu svog kršćanskog života.

Nadbiskup je posebno istaknuo kako po Božjoj providnosti i dnevna čitanja iz Knjige propovjednikove također progovaraju mladima o životnoj radosti mladoga čovjeka. Biblijski autor ne želi zabraniti radost i uživanje u dobrima koja nam Bog daruje, ali je svjestan da radost nije nešto postojano i sigurno, nego da različite životne poteškoće mogu ugroziti i uništiti tu radost. I sam autor Knjige propovjednikove pita se kako pronaći istinsku radost, radost srca koja traje, koju ne mogu ugroziti ni problemi ni teškoće. Nakon poziva na radost u danima mladenaštva, sam naslućuje i osjeća da je odgovor na traženje prave radosti – vjernost Bogu. Potvrdit će to i sv. Pavao koji progovara da je istinska radost plod Duha Svetoga i da smo kao kršćani pozvani uvijek se radovati (Radujte se u Gospodinu uvijek! Fil 4, 4). Trajna i neprolazna radost za njega je duboki osjećaj unutarnjeg veselja srca i zajedništva s Bogom, ona je posljedica našeg susreta s Kristom, s njegovom Riječi, posljedica vjernosti njemu i zajedništva s njime.

Nadbiskup je naglasio da ta vjernost i zajedništvo s Gospodinom nisu jednostavna stvar i da itekako mogu biti zahtjevni. Vidimo to po primjeru mnogih apostola i mučenika koji su kroz povijest, ali i danas proganjani zbog vjernosti Kristu i Crkvi, mučeni su, ali nisu gubili radost i utjehu Duha Svetoga. Bili su svjesni da nevjera i odbacivanje Boga na duže staze vode u propast života, da je grijeh onaj koji pogađa i nas, ali i one oko nas, da time gubimo svoju nutarnju slobodu i radost te postajemo odvojeni od Boga i lišeni izvora radosti u nama.

Nadbiskup Hranić poručio je mladima da po primjeru sv. Pavla u svom srcu ostanu vjerni Isusu i zadržat će tu trajnu radost koju ništa izvan nas neće moći uništiti. Ta se radost u naša srca razlijeva po Duhu Svetom koji nas trajno snaži, pomlađuje, razveseljava i obnavlja.

Na kraju misnog slavlja domaći župnik, vlč. Zvonko Mrak i nadbiskup Hranić uputili su svoje zahvale župljanima i svim volonterima, Povjerenstvu za mlade, na poseban način povjereniku, vlč. Žigmanu za organizaciju susreta uz poticajnu riječ mladima da ustraju u poslanju koje su prepoznali za svoj život. Uslijedio je završni misni blagoslov kojeg su podijelila dvojica ovogodišnjih mladomisnika, vlč. Mihael Macanić i vlč. Josip Vuksanović.

14. Nadbiskupijski susret mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije