Osječani hodočastili u Svetu zemlju
Foto: Miro Grgić
Među vjernicima župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku prije godinu dana počela se razvijati ideja o hodočašću u Svetu zemlju. Već pri prvim navještajima na misama zainteresirani su se počeli prijavljivati i planiran broj mogućih hodočasnika premašio je sva očekivanja. Stotinjak prijavljenjih uvjetovao je oblikovanje dviju skupina od kojih je prva završila svoj hodočasnički put u Svetu zemlju, a druga se skupina sprema krenuti u nedjelju, 17. studenoga.
Hodočašće prve skupine donjogradskih župljana započelo je u noćnim, odnosno ranojutarnjim satima vožnjom prema Budimpešti odakle su zrakoplovom poletjeli prema Tel Avivu. Iako je put bio dugotrajan, napor je zamijenila znatiželja, kako tijekom puta, tako i u Svetoj zemlji. U hodočasničkome tjednu voditelji su bili vodič Vlado Rukavina i preč. Ivan Jurić, donjogradski župnik. Njihova razmatranja dala su snažan identitet svakom hodočasničkom danu od Betlehema do Nazareta. Jutarnji su odlasci na sveta mjesta počinjali molitvom krunice koju je predvodio župnik i koju je isprepletao duhovnim razmišljanjima o onome što su hodočasnici vidjeli i doživjeli te onim što im predstoji, povezujući duhovne i vjerničke niti sa svakodnevnicom, upućujući ih kako dati smisao onome što žive, kako obogatiti svoje vjerničko iskustvo, osnažiti svoje osobine, osloboditi se tereta straha, teških misli i lošega, odnosno slaboga djelovanja ili nedjelovanja.
Foto: Miro Grgić
U povijesni kontekst svih posjećenih mjesta hodočasnike je uvodio vodič Rukavina iscrpno objašnjavajući svaku pojedinost i posebno ističući zanimljivosti i osobitosti. Svoju erudiciju i zavidno poznavanje Svete zemlje osobito je pokazao spretnim povezivanjem događaja i osoba te njihovih djelovanja ne samo na ovim prostorima nego i drugdje. Upravo ta širina koja je obuhvatila povijesne okolnosti te vjerski kontekst učinili su ovo hodočašće duhovno bogatim i vjernički snažnim. U tom smislu vrhunac je svakoga dana ostvaren u misi koja se slavila na različitim mjestima. Posebno dojmljivo bilo je misno slavlje u spilji na pastirskim poljima kao i ono u pustinji. Svakoj je misi župnik dao poseban pečat uvodeći hodočasnike u prostor u kojem se nalaze te u ispitivanje svoje nutrine, nakana, djelovanja, razmišljanja.
Svaki je hodočasnički dan završio molitvom i zahvalom, a hodočašće u cjelini velikim blagoslovom. Osječani su se s hodočašća vratili kao certificirani jeruzalemski hodočasnici koji su u Svetoj zemlji obnovili krsna obećanja, a dio njih i bračne zavjete.