Blagdansko i prazničko slavlje u Osijeku podsjetilo je na ovogodišnju 310. obljetnicu dolaska Gospina kipa iz austrijskog marijanskog svetišta Mariazell, u „Tiho svetište Grada“ pod krov Gospe Snježne. Značaj slavlja istaknut je u propovijedi na jutarnjoj pjevanoj misi i potonjoj molitvi krunice pred replikom baroknoga Gospina kipa iz 1711., smještenog u niši crkvenoga predvorja. Jutarnju misu predslavio je i krunicu predmolio preč. Ivan Jurić, dekan Osječkog istočnog dekanata i donjogradski župnik. Najposjećenije hodočastilište Osječana na blagdan Snježne Gospe, već u jutarnjim satima ispunjeno je marijanskim štovateljima iz župa osječkih dekanata i okolice Osijeka koji su ispunili proštenišnu crkvu i crkveni prostor na Trgu bana J. Jelačića moleći svetu krunicu prije misnoga slavlja praćenog liturgijskim pjevanjem Mješovitog župnog zbora uz ravnanje Jure Smajića i uz svirku Veronike Ravlić na obnovljenim pozitiv orguljama (1674.).

Uz dekana Jurića, prijepodnevnu i večernju misu predvodili su župni vikar Nino Perica i isusovac Ivan Ike Mandurić (Rezidencija Družbe Isusove u Osijeku), a s. Zvonimira Marija Čeh, redovnica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, orguljski je pratila liturgijsko pjevanje. Propovjednici su isticali moćni Gospin majčinski zagovor, marijanski molitveni štit u nevoljama i ratovima u povijesti hrvatskoga naroda, posebice tijekom Domovinskoga rata.

„Mjesto na kojemu stojimo i molimo, sveto je mjesto Osijeka s kojega je narod ispovijedao svoju vjeru, utječe se Gospi, moleći i pjevajući: ‘ O divna Djevice, nebeska Kraljice, moli za nas. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje, ah, spasi nas!’ Kada je nakon 161 godinu, Osijek oslobođen od Turaka (1687.), ovdje je na mjestu Gospe Snježne i uokolo vojska razapela šatore nedaleko od obale Drave, a puk se osjećao nemoćnim, tražili su pomoć odozgor, snagu Očevu i zagovor BDM. Najstariju bilješku o štovanju Gospe Snježne u Osijeku donosi povjesničar Josip Bösendorfer, zapisujući da je 1704. carska vojska ispred Gospe Snježne podigla svoj šator. Kroz povijest Gospa nam govori o ovom svetom mjestu i da stoji neprestano uz nas, kao i 1995. kada se na njezin blagdan dogodilo oslobođenje“, kazao je dekan Jurić uvodeći u misno slavlje. Propovijed je otvorio čitanjem molitve Pohvala Mariji Bogorodici iz časoslova (iz homilije svetoga Ćirila Aleksandrijskog, biskupa, na Efeškom saboru, 431. god.), ističući: ‘Promatram kako je veseo i ponosan skup svetih koji pozvani od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije prispješe ovamo spremna srca… Pozdravljam te, sveto otajstveno Trojstvo. Ti si nas sve prizvalo u ovu crkvu svete Marije Bogorodice. Pozdravljamo te, Bogorodice Marijo, divotno blago svega svijeta… Po tebi je jedinorođeni Božji Sin zasjao kao svjetlo onima koji su sjedili u tminama i u sjeni smrti.’ Sveti je biskup u 5. stoljeću govorio o BDM, koju je papa Siksto III. proglasio Bogorodicom, nakon Efeškoga sabora, i podigao u Rimu baziliku u njenu čast, koja je kasnije prozvana Sveta Marija Velika i na Zapadu je najstarija crkva posvećena BDM čiju posvetu danas slavimo. Od kršćanskih početaka i u povijesti hrvatskoga naroda Gospa je posebno djelotvorna pomoćnica čije djelovanje je u nadmoći nad neprijateljskom vojskom kod Petrovaradina i sjećamo se u ‘Oluji’ ’95. u slavnoj pobjedi opet nad moćnim neprijateljem i budemo ‘svoj na svome’. Danas, 30 godine poslije, sjećamo se ’91. u Osijeku kada smo na središnjem gradskom trgu molili krunicu s upaljenim svijećama, a oblak tame na obzoru istoka Hrvatske najavljivao je rat. Tada nismo došli proklinjati mrak nego zapaliti svijeću svjetla u našoj domovini, moliti da dragi Bog otkloni oblak tame i Gospa pomogne“, rekao je propovjednik te zaključio: „Srce me boli što šutimo o tome kako nas je krunica spasila i kako Gospa spašava. Spasila je ovdje na koru skrivene i naše orgulje koje baštinimo iz 17. stoljeća, i Gospa je uvijek stajala tu kada smo se osjećali nemoćno i vjera je činila djela. Krunica nas je spasila. Branitelji su nosili krunicu oko vrata, iako mnogi nisu bili naučeni moliti, vjerovali su. I danas u bremenito vrijeme puno neizvjesnosti, naš najvažniji epidemiološki zadatak je krunica! Lijek imamo – molitvu. Nosimo maske… hajdemo uzeti u ruke krunicu i moliti sa svojom djecom! Pored svega što uvažavamo, molitva je jedina koja nas oslobađa, liječi i to nam govori naše molitveno iskustvo kojeg smo zaboravili. Po molitvi u ovoj crkvi Gospe Snježne događaju se uslišanja. Molimo za našu domovinu i sve koji u njoj žive, da nas Bog čuva. Naša snaga je u molitvi. Tražimo zagovor Nebeske Majke! Molimo ovdje pred Presvetim gdje od jutra do večeri Isus stoji i čeka nas.“ Nakon misnih slavlja predslavitelji su, s narodom molili treće slavno otajstvo krunice, na koljenima ispred Gospina kipa.

Molitva se nastavlja 6. kolovoza devetnicom, uoči slavlja Velike Gospe. Donjogradska župa ove godine spominje 320. godišnjicu prvoga pisanog spomena kapelice Gospe Snježne (u matičnoj knjizi umrlih za Osijek iz 1701. stoji da je prva crkva sagrađena uoči osnutka groblja u Donjem gradu 1699.) te kako je potonja drvena građena 1704. na istomu mjestu gdje danas stoji novouređena crkva (šesnaest vitraja, rad ak. slikara Branimira Dorotića prikazuju lik Majke Božje iz ovoga i drugih marijanskih svetišta) koja je petu godinu otvorena za cjelodnevno klanjanje i molitvu.