Misno slavlje predvodio je rektor Bogoslovnog sjemeništa  Stjepan Radić, na raspolaganju za ispovijed bili su vicerektor Krešimir Čutura i duhovnik Karlo Višaticki, a liturgijsko pjevanje animirala su sedmorica bogoslova. Na misi su sudjelovala djeca i mladi koji su  sudjelovanjem na misi zaključili proteklu školsku godinu.

Oslanjajući se na biblijsko čitanje, rektor Radić istaknuo je Abrahama kao simbol snage, odlučnosti i dosljednosti – karakteristike koje su svakome od nas potrebne kako bismo imali ispravan odnos prema Bogu, iz čega proizlazi i odnos prema životu. Abrahamov život svjedoči kako se isplati živjeti u vjeri jer iz nje crpimo upravo te nužne snage. „Od samih početaka čovjekova odnosa prema Bogu, čovjek je žrtvovao ono najvrednije i nabolje što je imao, životinje, stoku, ono od čega je živio. Ipak, to nije bilo potpuno izgubljeno jer se kasnije blagovalo, a važno je podsjetiti kako se ta žrtva odvijala na oltaru. Kod svake mise mi posadašnjujemo ono što je Isus Krist učinio za nas – potpuno se žrtvovao. Ljudski život kao takav žrtvovanje je za druge i za Boga“,  naveo je rektor te dodao kako neki u tome ne vide smisao i čitav život bježe od žrtvovanja, no ne smijemo pasti u zabludu da takve osobe u životu prolaze lakše i bolje jer je to život u grčevitosti i zarobljenosti što ga čini teškim.

„Poanta kršćanskog života je u Isusovu umiranju, svakodnevnom umiranju, i tek kroz to umiranje mi stječemo pravu snagu. Kada nam je najteže, kada smo najumorniji, odjednom dolazi milost i snaga, i čudimo se samima sebi jer primjećujemo da to nisu naši darovi i sposobnosti već da sam Bog daje tu milost u danom trenutku. To su paradoksi po kojima mi u kršćanstvu živimo. Ukoliko čovjekova žrtva ostaje negdje prizemno te joj nedostaje dimenzija vjere i uključivanja Boga, čovjek lako zapadne u svojevrsni besmisao i pita se zašto sam se uopće žrtvovao. Upravo zato, naše žrtvovanje u svakodnevnom životu, za druge i za Boga, tek po vjeri dobiva svoje osmišljenje“, pojasnio je rektor Radić.

Kao što se istinska žrtva očituje u bračnom životu, žrtvi za djecu i onom zajedničkom što bračni život nosi, ostvarenje postoji i u duhovnom vidu, istaknuo je te pozvao sve mlade koji u sebi osjete taj žar duhovnoga poziva da budu slobodni javiti se i dogovoriti susret. „To ne znači da ste odmah određeni za svećenički poziv. Propitujte, gledajte, ali nemojte gasiti one žari, one iskre koja tinja u vama“, zaključio je Radić te prepustio riječ dvojici bogoslova, Antoniju iz Nove Kapele i Filip iz Donjeg Miholjca, koji su govorili o svome pozivu.

Na kraju misnog slavlja domaći župnik Matej Glavica izrazio je dobrodošlicu i zahvalnost gostima na poticajnim riječima i svjedočanstvima. Spominjući se brojne župne molitvene zajednice za svećenička i redovnička zvanja, župnik Glavica rekao je kako Gospodin u zajednici zasigurno poziva, a predstoji vidjeti hoće li biti i odaziva. Rektor đakovačkog Sjemeništa naposljetku je zahvalio župniku na poticaju na molitvu za duhovna zvanja, ali i na ovakva okupljanja koja pružaju prigodu izravna svjedočenja i ohrabrivanja mladih.