Više dana prije rođendana dolazili su novinari koji su vijestima i fotografijama popratili taj događaj. Na sam rođendan zahvalnu misu predvodio je vlč. Mato Mićan. On se sa zahvalnošću osvrnuo na slavlje, toga ne baš čestog, rođendana.

Nakon mise s. Emilija uputila se u sobu za goste, u kojoj je sve bilo svečano pripremljeno za slavlje i gdje se očekivao dolazak Marina Mandarića, đakovačkoga gradonačelnika i njegove pratnje. Veliki baloni u obliku stotice te mnoštvo cvijeća ukrasili su prostor susreta. Posebnu pozornost privlačio je buket od 100 bijelih ruža, koji je poslala Anica iz Freiburga u Njemačkoj, gdje je s. Emilija djelovala u Hrvatskoj katoličkoj misiji.

Slavlje su tamburicama i pjesmom popratile sestre novakinje. Kad su joj gradonačelnik i njegova supruga čestitali, rekli su da su je već prije sreli, a ona im je odgovorila: „Znam vas od rođenja!“

S. Emilija zgodama iz života rado je obogatila prisutne, a najviše svojim pouzdanjem u Boga i zahvalnošću što je doživjela tolike godine i što može moliti i zahvaljivati.