Ekumensko slavlje su predvodili Dragan Hrgić, povjerenik Požeške biskupije za ekumenizam i dijalog i novogradiški paroh Ognjen Tendžerić –izaslanici požeškog biskupa Antuna Škvorčevića i pakračko-slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka. U slavlju su sudjelovali kanonici požeškog Stolnog kaptola sv. Petra te svećenici, vjeroučitelji i vjernici Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom Željkom Volarićem. Na početku bogoslužja, pozdravljajući sudionike ekumenskog slavlja povjerenik Hrgić je podsjetio kako je nakana ekumenskog slavlja moliti za vidljivo jedinstvo Crkve u čemu smo povezani s kršćanima diljem svijeta. Kazao je da se u skladu s temom molitvene osmine sudionici ovog slavlja pridružuju poklonu mudraca novorođenom Kralju donoseći u molitvi pred njega svoje molitvene nakane. Predstavnici vjernika su potom Gospodinu uputili molitve hvale i kajanja nakon čega je naviještena Božja riječ. 

U homiliji je povjerenik Hrgić kazao kako se okupljeni na ekumensko slavlje pridružuju mudracima da bi slijedili sjaj zvijezde i našli zajedništvo s Kristom, ali i svoje međusobno zajedništvo. Pojasnio je da se mudraci poklanjaju onome koji je najsjajnije svjetlo – Isusu Kristu, kome se i mi večeras želimo pokloniti. To Svjetlo, rođeno u Betlehemu obasjava ponajprije Mariju i Josipa, ali će osvijetliti i cijeli Betlehem, a potom i cijeli svijet, napose one koji žele vidjeti svjetlost. Počev tako od pastira, to svjetlo svakom je čovjeku probudilo nadu i želju da susretne onoga od koga dolazi svaka svijetlost. 

Zapodjevši promišljanje o naviještenom evanđelju rekao je kako je to priča za velike i male, odnosno za sve one koji se mogu spustiti na koljena i biti srcem poput djece. Smjerajući molitvi za jedinstvo kršćana kazao je da svi trebamo biti poput pastira, mali i ponizni, ali i poput mudraca tražiti zvijezdu kako bi se zajedno poklonili Isusu koji je izvor zajedništva. Tradicija mudracima s Istoka pripisuje naziv kraljeva jer sa srcem govore o novome Kralju koji će doći i osvijetliti put povratka u obećanu zemlju, ali još više jer oni u tog Kralju vjeruju što ih na koncu dovodi do cilja. Povjerenik Hrgić je ustvrdio da smo svi pozvani pronaći svoje mjesto u blizini mudraca – dopustiti Gospodinu da on određuje i vodi naš put, pa da i mi večeras krenemo na put prema toj svjetlosti koja sjaji iz Betlehema. Na primjeru Heroda koji se boji kralja u liku malenog djeteta, pojasnio je kako se Herod zapravo boji sebe samoga jer onaj kojemu Bog nije gospodar uvijek je u strahu za vlastiti opstanak. To i Heroda i pismoznance koji ga napućuju ostavlja nepokretne, na istom mjestu, za razliku od samih mudraca. Potaknuo je prisutne da se ne boje, nego da se uvijek prepuste u Božje ruke i već time hodeći ususret Isusu Kristu, počnu ostvarivati veliku Isusovu želju da oni koji u njega vjeruju budu jedno. „Kada nešto osjećamo i znamo, ne smijemo ostati tamo gdje jesmo, nego uputiti se kamo nas vodi Riječ Božja, jer je njegova riječ putokaz da dođemo do mjesta gdje se možemo susresti s Bogom. Kada to učinimo, onda se možemo susresti jedni s drugima, pa i s onima koji su drugačiji“, ustvrdio je. 

Još je dodao kako mudracima zvijezda pokazuje put da bi došli do Betlehema i vidjeli Boga koji se rodio u liku čovjeka te mu se ničice poklonili i dali mu svoje darove koji su čudesni i tajnoviti – zlato, tamjan i smirna. Pojasnio je da zlato pripada Kralju koji je čistoća, ljepota i sjaj, ali jer je u njemu savršena ljubav kao i tamjan koji je slika časti koja pripada Bogu. No, posebno se zaustavio na smirni za koju kažu da je lijek za ljudske rane. Poznato nam je da svatko od nas ima neku ranu, a upravo je smirna lijek za one rane za koje čovjek ne može naći lijeka. Ta smirna upućuje nas na kralja koji će završiti na križu – stablu smrti i života koje rađa likom za one rane koje nose ime odijeljenosti i razdijeljenosti. Povjerenik Hrgić je na koncu podsjetio kako riječ Božja kaže da se mudraci nakon susreta s Isusom vraćaju drugim putem svojoj kući što je pouka koju treba svatko usvojiti. – Onaj tko je susreo Boga i njemu se poklonio njegov život više ne može biti isti, on se vraća kući promijenjen, drugačiji. U kontekstu molitve za jedinstvo kršćana to znači da smo pozvani poput zvijezde drugima ostavljati trag  jedinstva i ljubavi jednih za druge. Potaknuo je okupljene da na tu nakanu mole dajući im primjer molitve: „Gospodine daj nam da se danas drugačiji vratimo kući, da svatko od nas bude zvijezda gdje si nas stavio, da svatko od nas bude put do jedinstva, mira i zajedništva, što možemo samo s Isusom koji je počelo i temelj svakog zajedništva“. 

Potom je prigodnu riječ prisutnima uputio paroh Tendžerić. Osvrćući se na evanđeoske riječi „I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete“, kazao je kako smo svi rođenjem dobili od Gospodina obličje i naličje te smo kao takvi poslani u svijet u kojem živimo. Unatoč našim imenima i pripadnosti katoličkoj ili pravoslavnoj Crkvi pozvani smo tragati za Kristom i ustrajati u pronalasku jedinstva među kršćanima. Hodeći tim putem sjedinjujemo se s Bogomladencem i spoznajemo same sebe i Njega, ustvrdio je. Podsjećajući k tome na riječi sv. Pavla: „Probudi se ti što spavaš, ustani iz mrtvih i Krist će ti zasvijetliti!“, paroh Tendžerić je upozorio da one daju istinitost naše kršćanske vjere jer nas ništa ne može razjediniti i nitko nam ne može reći da smo neprijatelji, sve dok, kao večeras u novogradiškoj crkvi, zajedno pristupamo i upućujemo Bogu svoje molitve. Na koncu je pozvao vjernike da svoje živote usmjeravaju putem ljubavi i jedinstva jer jedino tako možemo zaslužiti željeno spasenje.

Svi okupljeni su zatim ispovjedili vjeru te Gospodinu izrekli molitvene zazive, nakon čega su prevoditelji ekumenskog slavlja udijelili sudionicima završni blagoslov.