Tumačeći Božju riječ, dr. Radić na poseban način razmatrao je nad stvarnošću kršćanske nade u vremenu svojevrsnoga beznađa i nihilizma. Kršćansku je nadu duhovnik pokušao razdvojiti od profanog optimizma i s njim vezanih osjećaja poput ushićenosti i sreće. Kršćanska nada ne postiđuje. Ne zato što se osobne želje i nakane ostvaruju, već upravo suprotno: vlastita nadanja i očekivanja koja stvaramo dolaze u drugi plan, a svijest da Bog vodi naše živote u prvi. „Nije li predivno kada majka ili otac neke obitelji ne traže svoje dobro, nego tuđe, tj. članova svoje obitelji?“ zapitao se duhovnik Radić.

Kako Isus Krist od nas uvijek zahtijeva ono savršenije, dr. Radić je, slijedom toga, podigao ljestvicu i nastavio s pitanjima, sebi i prisutnim liječnicima: „Nije li, dragi liječnici, još savršenije, kada u vlastitom pozivu tj. službi svećenika i liječnika/liječnice od Boga ne tražimo ostvarenje svojih ciljeva, već dobro po sebi? Konačno, upravo to rađa trajnim zadovoljstvom, budući da izvorni evanđeoski sadržaj ufanja u Božju promisao i vodstvo, ovdje dolazi do svojeg punog očitovanja“.

„Možemo promatrati i talente koje nam je Bog darovao po roditeljima i našoj upornosti. Promatrajući ih u jednom od božanskih savjeta, u ovom slučaju nade, talenti o kojima Isus govori u evanđelju nisu tek ‘instrumentalije’ kojima ćemo pospješivati svoju osobnost u kvalitativnom smislu, već darovi po kojima trebamo hoditi bliže Bogu i njegovu promislu koji ima s nama ovdje na svijetu.“, istaknuo je propovjednik.

Govorio je i o sv. Tereziji Avilskoj, čiji je bio liturgijski spomendan, ističući kako redovnicima i redovnicama uzdignutim na čast oltara, koji su čitav život proveli u molitvenom razmatranju i djelatnoj ljubavi, uistinu trebamo vjerovati kada svjedoče svoju zahvaćenost Ljubavlju jer upravo ta Ljubav ljudske i božanske vrline poput ufanja, ali i talente općenito, čini savršenijima.

Nakon mise druženje je nastavljeno u Nadbiskupskom vikarijatu Osijek, gdje su pod vodstvom Anamarije Čondor, dr. med. spec. ped., razmotrena tekuća pitanja i buduće aktivnosti podružnice. Susret je završio u opuštenoj i radosnoj atmosferi i u nadi za nastavkom i češćim održanjem istih, poglavito zbog znatnog broja mladih liječnika koji su se ovoga puta okupili na susretu. Dr. Radić pozitivno je odgovorio na molbu, dajući do znanja da će susrete tj. duhovne obnove i razmatranja pokušati češće organizirati.