Okupili su se i županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić, požeški gradonačelnik Željko Glavić, te brojni drugi ljubitelji sakralne glazbe.

Na koncertu je nastupio katedralni zbor i Komorni orkestar pod ravnanjem Josipa Prajza. Za orguljama je bio Krešimir Klarić a na pozitivu je svirala Josipa Leko. Kao solisti nastupile su sopranistice Marija Ticl i Josipa Lončar, te tenor Mislav Lucić. Program je započeo Preludijem iz Suite za orgulje i orkestar Ottorina Respighia, praizvedena 1905. godine. Nakon toga zbor je izveo Motet Ecce sacerdos magnus uz pratnju orgulja i tri trombona. Uslijedile su potom solističke točke. Požeška sopranistica Marija Ticl otpjevala je Mozartov Exultate, jubilate, Mislav Lucić, tenor izveo je skladbu J. Haydna Mit Würd und Hoheit angetan iz oratorija Stvaranje svijeta. Mozartov Laudate Dominum izvela je sopranistica Josipa Lončar, a nakon toga uslijedila je skladba A. Brucknera Os justi meditabitur. Uz pratnju katedralnih orgulja i pozitiva zbor je izveo Kyrie eleison iz Messe Sollenele francuskog skladatelja L. Viernea. Program je nastavljen skladbom Totus tuus skladatelja H. M. Goreckog, Improvizacijom Krešimira Klarića na orguljama te izvedbom Ave Maria Wiliama Gomeza, koju je otpjevala Josipa Lončar. Katedralni mješoviti zbor izveo je uz pratnju orkestra još tri skladbe: Credo iz mise svete Cecilije Ch. Gounoda, Halelujah iz Oratorija Mesija skladatelja G. F. Händla i skladba Anđelka Klobučara „Isus Krist jučer i danas“.

Na završetku koncerta biskup Škvorčević uputio je prigodnu riječ. Rekao je je kako nas svakodnevica svojim zbivanjima smješta na različite razine postojanja, počesto niske, mračne i neuspješne. Glazba nas je večeras uzdigla na onu visoku stranu kojoj po čežnjama srca pripadamo. Kad je čovjek glazbom ponesen onamo gdje je njegovo pravo biće, osjetimo se ispunjeni, svijetli, snažni, ustvrdio je biskup. Zahvalio je za to dobročinstvo svim izvoditeljima koncerta: dirigentu Josipu Prajzu, mladim sviračima, solistima i pjevačima. Čestitao im je na izvrsno izvedenoj glazbi, kao i na upornosti i požrtvovnosti koju su uložili u pripravi koncerta.

Spomenuo je kako je sv. Antun Padovanski bio „smješten“ na Božju razinu svetosti, i da smo je zahvaljujući glazbi večeras mogli osjetiti. Istaknuo je kako je silno impresioniran kad susretne glazbenike. Oni, naime, iz svojih instrumenta, mrtvih predmeta, izvedu glazbu od koje nam zastaje dah. Slično se događa i s nama ljudima, koji smo poput nekog instrumenta. Tek kad se u vjeri predamo Bogu, najboljem sviraču, on od našeg života može izvesti glazbu koja seže u vječnost. Ustvrdio je da su sveci ljudi koji su išli navedenim putem. Svim izvođačima i slušateljima koncerta poželio je blagoslovljen blagdan sv. Antuna Padovanskog, izrazivši nadu da će mladi glazbenici prirediti u Požegi još koju večer ovakve ljepote i snage.