Prisutne slušatelje pozdravio je donjomiholjački župnik i dekan preč. Josip Antolović, a mons. Aračić započeo je rečenicom: „Vrijeme ne liječi rane koje se zovu traume. Traume su niz stresova koje pojedinac ne rješava, nego ih gura pod tepih.“ Objasnio je da rastava i razvod nisu istoznačnice. Rastava je proces koji traje duže ili kraće vrijeme prije razvoda. Razvod je formalna rastava. U tom procesu sudjeluju i djeca. Govorio je o statistici koja pokazuje da se u Hrvatskoj godišnje rastane prosječno 5000 brakova. Tendencija je rast razvoda svake godine. Raste i broj djece rođene izvan braka tj. broj jednoroditeljskih obitelji. Profesor je rekao kako se vjerojatno razlog jednoroditeljskih obitelji nalazi u samim traumama koje su majke doživjele kao djeca rastavljenih roditelja.

„Kultura razvoda prenosi se na buduće generacije i razvod postaje normalan obrazac ponašanja. Bojim se da je na pomolu propast europske civilizacije. Crkva treba govoriti o vrijednosti braka, a ona šuti. Materijalna pomoć države neće riješiti probleme jer problemi nisu materijalne naravi nego vrijednosne. Mi trebamo stručnjake kojima će se traumatizirana osoba, bilo dijete, bilo supružnik, moći obratiti i to pojedinačno, a ne grupno. Trebamo stručnjake u koje će osobe imati puno povjerenje za reći istinu o problemu jer jedino istina oslobađa. Mi takovih stručnjaka nemamo dovoljno! Niti smrt nije tako teška kao razvod!“, rekao je između ostalog prof. Aračić. Objasnio je da razvod utječe na zdravlje cijele obitelji, s tim da češće umiru rastavljeni muškarci nego žene. Kod rastavljenih postoji gubitak identiteta, potpore, trajan stres. Rekao je da kršćani moraju stvarati povjerenje ranjenih osoba, čuvati povjerenu tajnu, a Crkva se treba potruditi obučiti stručnjake za liječenje razvodom ranjenih osoba. Rekao je da je tkivo naroda i tkivo Crkve bolesno. „Čovjek mora naći mir sa samim sobom, mora učiti proces opraštanja sebi i drugome, a to je božanski dar“, zaključio je mons. Aračić.