Knjigu značajnu za arhivsku struku, Crkvu, vjerske zajednice, istraživače i hrvatsku baštinu predstavili su, uz autora, urednik knjige doc. dr. sc. Danijel Jelaš, viši arhivist i povjesničar u DAOS-u, i mons. mr. sc. Luka Marijanović, kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu te član Vijeća HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra.

Svečanost je otvorena dobrodošlicom predstavnicima i izaslanicima Crkava i vjerskih zajednica u Osijeku i okolici, posebice okupljenima u Ekumenskoj koordinaciji istočne regije uz vodstvo dr. sc. Antuna Japundžića koji se u Molitvenoj osmini sabiru u ekumenskoj molitvi. Osim njih nazočili su protojerej Aleksandar Đuranović, jerej Siniša Mićanović, laik Zajednice MiR Krešimir Pećar.

Kušen je zahvalno pozdravio dr. sc. Vlatka Dolančića, ravnatelja nadbiskupskog arhiva u Đakovu i izaslanicu ministrice kulture Ivanu Sudić, pročelnicu Konzervatorskog odjela u Osijeku, koja je uvodno naglasila kako je riječ o Kušenovu doktorskom radu (izrađenom uz mentorstvo dr. Josipa Kolanovića, obranjenom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011.), koji je u nakladi DAOS objavljen 2018. uz potporu Ministarstva kulture i „sadržajno je vrijedan prinos daljnim istraživanjima“.

Ivana Sudić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku

Uvodeći u predstavljanje sadržaja knjige, Jelaš je napomenuo kako organizirana arhivska služba djeluje oko 150 godina, a arhivistička struka u Hrvatskoj ima međunarodni ugled, no „prostor za napredak postoji kroz afirmiranje arhivistike u stasaloj novoj generaciji stručnjaka u kojoj je prvi u nizu dr. Kušen o čemu svjedoči djelo Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj. Knjiga je vrijedna istraživačka znanstvena studija, monografija na arhivsku temu uz stanoviti iskorak u tome što se bavi privatnim arhivskim gradivom, uz koje postoji i ono javno, i to je prva nacionalna monografija koja tematizira privatno. Mogućnost njene uporabe je da dalje živi kao izvor za druga istraživanja svih onih koje zanima arhivsko gradivo vjerskih zajednica, a može biti podstrek ostalima, koji su obranili doktorate na temu arhivistike da ih i objave. Na 336 stranica sadržajne strukture u osam poglavlja knjiga sadrži: uvod i sveobuhvatnost arhiva uključujući praksu i brigu za arhive vjerskih zajednica u međunarodnom okruženju; tematizira arhive vjerskih zajednica u kontekstu hrvatske arhivske službe i vjerske zajednice kao stvaratelje/imatelje arhivske baštine na hrvatskom sjeveru. Najzastupljenija u tome je Katolička Crkva uključujući zakonodavstvo, evidenciju DAOS-a i dopunske arhivske izvore u vatikanskim arhivima. U trećem poglavlju, uz Katoličku Crkvu, zastupljeni su Srpska pravoslavna Crkva, Protestantske Crkve i zajednice (Reformirana Crkva, Evangelička Crkva i ostale Crkve i zajednice), Hrvatska starokatolička Crkva, Kršćanska adventistička Crkva i Kršćanska zajednica Jehovinih svjedoka, zatim židovska i islamska vjerska zajednica. Ostala poglavlja imaju sadržaj i opis evidentiranoga gradiva, izvore i primjenu, zaštitu i obradu, primjere dobre prakse (nadbiskupski arhivi u Zagrebu i Đakovu, franjevački arhivi u istočnoj Hrvatskoj i Virovitici, projekti intelektualne i materijalne zaštite franjevačkih arhiva u Našicama, Osijeku, Vukovaru, Šarengradu i Iloku te Istraživački i dokumentacijski centar ‘Cendo’ Židovske općine u Zagrebu), a u osmomu poglavlju autor piše o suradnji države i vjerskih zajednica u zaštiti vjerskih arhiva“, predstavio je Jelaš preporučivši knjigu svima koje zanima istraživanje povijesnog djelovanja vjerskih zajednica u Hrvatskoj.

Marijanović je istaknuo isprepletenost baštine, arhiva i knjižnica kroz crkvenu i domovinsku povijest kazavši: „Sreća je što je došlo novo vrijeme u kojemu ljudi imaju smisla za baštinu vjerskih institucija, iako u ugovorima o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji Crkvu nitko nije spomenuo što je zapreka potpori za ovakve istraživačke projekte. Ipak dogodili su se veliki pomaci. Crkveni arhivi su u pamćenju Crkve, ne samo prostorno govoreći, već imaju pastoralnu ulogu o čemu postoji okružnica dijecezanskim biskupima, dokument Papinskog povjerenstva za crkvena kulturna dobra (prev. L. Marijanović, Kršćanska sadašnjost, 2014.). Osobno sam vidio u Vatikanskim arhivima hrvatski nacionalni ponos. Kao krsni pečat sačuvan je zapis pape Ivana VIII. napisan 879. knezu Branimiru, a taj datum Uzašašća Gospodnjeg odabran je za Dan hrvatske diplomacije. Ogromna i vrijedna crkvena građa putem ovakvih publikacija polako dolazi do nas. Dolaze također brojni spisi koji se odnose na pastirske pohode župama. Imamo i ogromno blago u spisima iz vremena Strossmayera koji otkrivaju kako biskup nije bio samo graditelj crkve od cigle nego i zajednice sestara u Đakovu koje djeluju 151 godinu. Upravo to je slika života i pokazuje obrise Kristova djelovanja u Crkvi. Arhivi kao velebna baština prenose memoriju Crkve istraživačima i trebamo ih čuvati, razvijati, njegovati i podizati svijest o vrednovanju arhiva, a građu očuvanu predati drugim generacijama. Arhivi pomažu čuvanju ponosa i identiteta“, rekao je Marijanović.

Autor dr. sc. Dražen Kušen / Mons. Luka Marijanović

Autor je objasnio da je svojim radom i objavljenom knjigom naumio „obuhvatiti najvažnija pitanja vezana uz vrijednosti i pozicioniranja arhivskoga gradiva Crkava i drugih vjerskih zajednica u kontekstu brige za arhivsko gradivo na međunarodnoj i na nacionalnoj razini“.

„Ovom doktorskom disertacijom želio sam pokazati kako pisana baština različitih vjerskih zajednica u Hrvatskoj predstavlja integralni dio hrvatske pisane kulturne baštine, a ne strani ili pridodani element, upravo stoga što je nastajala i nastaje u hrvatskom geografskom, društvenom, političkom i kulturnom okruženju. Ovo je tek dobra osnova za daljnja istraživanja i pripremu neophodnih teorijskih i praktičnih smjernica u obliku priručnika koji bi bio konkretna pomoć stvarateljima i voditeljima vjerskih arhiva i korisnicima, odnosno istraživačima. Priručnik može imati značenje šire od hrvatskoga konteksta jer u okolnim zemljama u kojima djeluju iste Crkve i druge vjerske zajednice takvoga priručnika nema, a koristio bi“, rekao je Kušen te naposljetku zahvalio pomagateljima zaslužnima što je građa izišla iz ‘nepoznatog’ u javnost, a posebno Filozofskom fakultetu u Zagrebu i mentoru Kolanoviću, DAOS-u, Ministarstvu kulture i predstavljačima.

Posebnu zahvalu za potporu i zauzetost uputio je svojoj obitelji, zatim pok. profesoru mons. dr. Andriji Šuljaku i protojereju stavroforu Ratomiru Petroviću, nekadašnjem parohu osječkom. Večernji ekumenski susret „s knjigom i autorom“ Kušen je završio Davidovim Psalmom 63. (Čežnja za Bogom), kazavši kako je „u podlozi djelovanja svake Crkve i vjerske zajednice, pastoralnom, administrativnom, kulturnom i drugom, čežnja za Bogom i ostvarenje blizine Boga i čovjeka, blizina između ljudi ostvarena i u ovoj molitvenoj osmini, koja svakoga, vjernike ili nevjernike, htjeli to ili ne, približava Bogu u nadi ekumenske perspektive ucijepljenosti svakoga i svega u Bogu“.