U svojoj propovijedi na središnjem euharistijskom slavlju u župnoj crkvi dr. Radić govorio je o napetostima koje su postojale i u Isusovo vrijeme među Židovima i poganima te kako takve napetosti postoje i danas među svim ljudima. Na tom se tragu dr. Radić dotaknuo i netom završene Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana naglašavajući kako upravo u okolnostima sukoba i odijeljenosti – kako u Isusovo vrijeme, tako i danas – Bog pred nas stavlja svoj poziv na život s njime i na promjenu: »Kada nam ponestane snage u životu, kada vladaju napetosti, trebamo se prepustiti Bogu i njemu predati svoje poteškoće. Isus nas pomiruje s Bogom putem križa, ali apostole poziva na direktan način, tj. da se osobno odazovu i ostave sve svoje, pa čak i svoje obitelji, kako bi pošli za njim.« Propovjednik je naglasio kako se ovdje ne radi o trgovačkom odnosu s Bogom nego o ponudi Božje ljubavi čovjeku na koju je on pozvan odgovoriti.

U tom smislu rektor Radić je predstavio i duhovni, tj. svećenički poziv kao životni put kojim je moguće odgovoriti Bogu na njegovu ponudu ljubavi: »Usprkos neprilikama i napetostima u društvu, usprkos lažima koje se o svećeničkom životu predstavljaju u javnosti, postoji stvarna istina, a to je kako duhovni poziv ima svoje poteškoće, ali i ljepote i bogatstvo.« Zato je pozvao djevojke i mladiće da u Bogu pronađu snagu za svoj životni put – bilo obiteljski, bilo svećenički – ali da u svome srcu promisle poziva li možda Bog i njih na svećenički ili redovnički put.

Propovjednik je kraju zahvalio župniku i župnoj zajednici na pozivu, izrazivši zadovoljstvo što su mogli svjedočiti o životu i formaciji bogoslova, budućih svećenika. Uz rektora Radića i župnika Karavidovića, u liturgijskoj asistenciji bio je bogoslov Ivan Perković, domaći sin ove župe (filijala Sapci), a nakon propovjedi bogoslov Marko Obradović (Župa Andrijaševci) obratio se vjernicima kroz osobno svjedočanstvo o duhovnom i svećeničkom pozivu.

Na kraju misnog slavlja župnik Karavidović zahvalio je dr. Stjepanu Radiću, rektoru Bogoslovnog sjemeništa, te mo. Ivanu Andriću, kao i bogoslovima koji su svojim pjevanjem uveličali euharistijsko slavlje.