Liturgijska čitanja: Kol 3,12-17; Iv 15,9-17;

Draga braćo i sestre!
1. S ovim Euharistijskim slavljem u kapucinskoj crkvi sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi zaključuje se jednodnevni znanstveni simpozij u čast prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, o desetoj obljetnici njegove smrti. Dostojno je i pravedno da danas hodočastimo ovoj kršćanskoj zajednici koju okupljaju oci kapucini u Dubravi. Ovoj je crkvenoj zajednici pripadao Tomislav Šagi-Bunić. U Dubravu je došao godine 1943. i na području Dubrave ostao sve do smrti. Tu je najprije boravio kao student, zatim kao redovnik i svećenik te kao aktivni i umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Ovdje je bio prepoznat i cijenjen poglavito kao vjernik i svećenik. On je živio u ovoj kršćanskoj zajednici, koja se okupljala oko redovničkih kuća otaca kapucina u Dubravi, i nju je kao svećenik izgrađivao. Ona mu je bila izazov, provjera i nadahnuće za vjernički život i teološki rad.
2. Draga braćo i sestre, ovdje je on bio poznat kao “naš pater Toma”, kako su ga u Dubravi najradije nazivali. Ovdje je tumačio vjeru, poučavao mlade i starije, jednostavne i učene. Upravo ovdje oko oltara slavio je s vama i za vas svetu Euharistiju kao najuzvišeniji ljudski i svećenički čin potpunog darivanja Bogu. Riječ Euharistija bila je za njega sveta i presveta.
Njegove pouke i propovijedi, kako god one bile poticajne, teološki utemeljene i posve prilagođene vjerničkoj zajednici, resila je odlika da su ih dobro razumjeli i djeca i stariji. Kao vaš nadbiskup, od vjernika sam čuo pripovijedati o liturgijskim slavljima kojima je pater Toma predsjedao. On je, pričali su mi, misio na poseban način. Čitavim tijelom, držanjem, gestama, riječima i naglascima posredovao je dostojanstvo i svetost čina, ali i toplinu srce, te prije svega njegovu duboku vjeru.
Vjerujem da te nezaboravne trenutke vjerničkoga iskustva nosite u svom srcu i čuvate u svom pamćenju. Primjer patra Tome i iskustvo vjernika Dubrave svjedoče nam o važnosti i nužnosti životne povezanosti teologa i vjerničke zajednice. Teologu je potrebna usidrenost u vjerničku zajednicu, kao što je i vjerničkoj zajednici potrebna služba teologa.
3. Predragi vjernici, Crkva nas danas, na kvatrenu subotu u došašću, poziva da ostanemo u Isusovoj ljubavi. Današnja je evanđeoska perikopa posvećena zapovijedi ljubavi, koju se može ostvariti samo ako se krene odozgor. Bog Otac šalje svoga Sina iz ljubavi. Sin prihvaća Očevu inicijativu i donosi ljubav Presvetoga Trojstva ljudima. Stoga je moguć čovjekov odgovor ljubavi koji po Kristu u Duhu vodi k Ocu.
Tomislav Šagi-Bunić rado je citirao slijedeće riječi o Božjoj ljubavi sluge Božjega pape Ivana Pavla II. sa svečanog čina kanonizacije sv. Leopolda Bogdana Mandića (16. listopada 1983.):
“Bog je ljubav – i ljubav je od Boga. Ona nije od svijeta. Nije ni od čovjeka. Ona je od samoga Boga. Bez te ljubavi svijet ne može postojati. Ni čovjek bez te ljubavi ne može postojati; čovjek koji sve više postaje svjestan svoje ugroženosti od sila ovoga svijeta što ih je on sam oslobodio i od civilizacije koju je on sam izgradio – ako ta civilizacija ne postane ujedno civilizacija ljubavi”.
4. Pater Šagi nastavlja zalažući se za ostvarenje civilizacije ljubavi: “Papa je taj izraz civilizacija ljubavi kasnije više puta ponovio. Znači da to nije bilo rečeno samo usputno, nego da Papa smatra tu misao o civilizaciji ljubavi ključnom za budućnost suvremenog čovječanstva i da je predlaže nama suvremenim kršćanskim vjernicima kao misao vodilju, upravo kao zadatak u ovom povijesnom času”.
Naglašavajući pater Šagi nastavlja: “To posljednje slijedi već iz činjenice što je Papa te riječi izgovorio unutar jednog proglašenja svetim, a što znači da se prvenstveno obraćao vjernicima. Naglašavajući da je riječ o ljubavi koja nije od čovjeka nego potječe od Boga, Papa je očevidno htio reći da sudbina suvremenog svijeta i čovjeka u tom pogledu ovisi o nama kršćanskim vjernicima koji vjerujemo da imamo Boga, da s njime živimo, i da je ‘ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan’ (Rim 5,5) …
Uzajamna ljubav među vjernicima u Crkvi, prema tome, ostaje za nas same vjernike jamstvo da mi imamo Boga, da je on u nama, a to je onda i znak svijetu da ima Boga i da on ljubi ljude. Nedvojbeno je, dakle, da izgradnja civilizacije ljubavi mora početi iz Crkve, od nas vjernika” (Tomislav Janko Šagi-Bunić, Prema civilizaciji ljubavi, Zagreb 1998., str. 185-186) kaže pater Šagi.
5. Posljednjih desetljeća svoga života pater Šagi je bio osobito zaokupljen nastojanjem oko ostvarenja civilizacije ljubavi. O tome je svjedočio riječima i znakovima, za to je živio, to je za njega bio životni program u koji je vjerovao.
Tomislav Šagi-Bunić stoji danas pred nama kao snažna ličnost koja se izdigla iznad svog vlastitog povijesnog trenutka koji joj je pružao šansu, ali i uvjetovao granice te šanse. On proročki poručuje da stojimo ili pred zatorom svijeta ili pred novom budućnošću svijeta, a po srijedi je samo jedan put – civilizacija ljubavi.
Teolog Šagi nam je danas i izrazit primjer želje da se ne stoji, nego da se kreće naprijed, prema onome što smo po savjesti, u svjetlu Božje riječi, spoznali da je potrebno i korisno odgovorno činiti, tamo gdje smo postavljeni. “Uvijek je Crkva osjećala potrebu da napreduje prema Kristu, nikada nije znala za spokojno počivanje na postignutom, uvijek je bila u borbi sa svijetom i sa sobom, da bi postala što bolja i što ljepša, što više s Kristom združena” (Tomislav Janko Šagi-Bunić, Istrgnute misli, Zagreb 2008., str. 42).
Pater Šagi-Bunić nam je ostavio dobro polazište za novo promišljanje evangelizacije na pragu trećeg tisućljeća. Znakovito nas poučava: “Kroz duga je stoljeća počasno mjesto u zapadnom kršćanstvu imala rečenica iz Ivanova evanđelja: ‘I Riječ tijelom postala i prebivala među nama’ (Iv 1,14). Nastupilo je vrijeme da slično počasno mjesto zadobije sada rečenica: ‘Što ste učinili jednome od moje braće, meni ste učinili’ (Mt 25,40). Ta druga rečenica u stvari je samo konkretna životna primjena one prve. U ovo je naše vrijeme nužno da se ta primjena tako izričito posvijesti da odista postane misao vodilja svakoga našega dana i svega našega poduzimanja.” (Tomislav Janko Šagi-Bunić, Istrgnute misli, Zagreb 2008., str. 105).
6. Pater Šagi-Bunić nas uči kako treba ljubiti Crkvu kao svoju Majku. On je mogao u njoj i za nju trpjeti, ali nikada ne doći u napast da je iznevjeri.
Braćo i sestre, danas zahvaljujemo Bogu za velika djela koja nam je ostavio po vjernom i samozatajnom služenju patra Tomislava Šagi-Bunića. Čvrsto vjerujemo u zajedništvo svetih i da mu je Gospodin vječna nagrada.
Zaključujem molitvom koju je pater Tomislav Šagi-Bunić usrdno preporučivao:
“Gospodine Isuse Kriste, Ti si rekao:
‘Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće,
meni ste učinili’.
Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvijetli moju dušu,
pa da u svakom čovjeku s kojim se danas sretnem
mogu prepoznati Tebe, Sina čovječjega,
koji ćeš me jednom suditi. Amen”.