Apel vjerskih predstavnika u Republici Hrvatskoj za pomoć izbjeglicama
Poštovani sugrađani
U Zagrebu, 1. rujna 2015.
Poštovani sugrađani, dragi vjernici!
Svjedoci smo velike neopisivo bolne humanitarne krize. Milijuni su prognani iz svojih domova u Siriji i u Iraku. Spas u Europi traže i mnogi koji dolaze iz Afrike. Potresne slike izbjeglica koje ulaze u Makedoniju i Srbiju, te pokušavaju ući u Europsku uniju preko mađarske granice, izazivaju bojazan i nemir.
Republika Hrvatska mogla bi uskoro biti na velikom iskušenju i zato vas želimo potaknuti kako bismo svi skupa bili sposobni činiti dobro. Prihvatiti izbjeglice dužnost je svake osobe. Papa Franjo je nedavno kazao kako je odbijanje izbjeglica ravno ratnom zločinu. Izbjeglice su, naime, naša braća i sestre koji traže dom daleko od svoje zemlje u kojem mogu živjeti bez straha. Ne zaboravimo, poštovani sugrađani, da se ljudsko dostojanstvo uvijek mora poštivati.
Prisjetimo se uz to onih tužnih godina rata kada su brojni naši ljudi bili u sličnim neprilikama. Tada su nam mnoge zemlje i mnogi dobri ljudi pomagali. Pozivamo stoga sve, a u prvome redu naše vjernike neka budu humani i neka njeguju kulturu srdačnosti i sućuti, bratstva i solidarnosti.
Mi ćemo, zajedno sa hrvatskim vlastima, civilnim udrugama i međunarodnim organizacijama, učiniti maksimalan napor da se izađe u susret izbjeglicama. Stavit ćemo na raspolaganje vlastite raspoložive kapacitete kako bismo se pokazali kao ljudi koji znaju prepoznati brata i sestru u nevolji velikoj. Budimo složni i otvoreni za njihove potrebe i teškoće koje nas podsjećaju na patnje i dramu čovječanstva. Jer, ti su ljudi prisiljeni živjeti u teškim i ponižavajućim uvjetima, bez mogućnosti početka dostojanstvenog života. Stoga je služiti, pratiti i štititi imperativ sadašnjeg trenutka.
Služiti zapravo najprije znači uživjeti se u njihove probleme. Najprije je nužno uspostaviti s njima ljudske odnose, te pokazati blizinu i solidarnost. Služiti izbjeglicama i prognanima znači također prihvatiti zahtjeve za pravednošću i nadom, te zajednički tražiti putove i konkretne staze oslobođenja.
No, samo prihvaćanje izbjeglica nije dovoljno. Istinsko milosrđe koje nam Bog dariva i kojemu nas uči zahtijeva pravednost, kao i način kako pomoći siromahu da nađe put kako više ne bi bio siromah komu je potrebna menza i smještaj u prihvatilištu. A to znači pratiti izbjeglice i prognanike dok ne osjete i dožive da im je priznato pravo na rad i život dostojan čovjeka.
Bog nas poziva na velikodušno i hrabro prihvaćanje u ovim izazovnim okolnostima. Svjesni smo kako to nije ni lako ni jednostavno. Ali, potrebno je imati hrabrosti. Istina, već činimo puno, ali smo možda pozvani učiniti i više. Prihvatimo i dijelimo ono što nam je Božja ljubav darovala. Budimo blizu skromnim ljudima, a posebice onim posljednjima i ugroženima. Potrebni su ljudi velikog srca i solidarne zajednice koje će konkretno ostvarivati ljubav!
Uvjereni smo da će nas ova kušnja i djelotvorna ljubav, koja se sada od nas traži, učiniti boljim ljudima i boljim društvom. Svima hvala na dobroti darežljivog srca i neka sve prati Božji blagoslov!
Potpisnici:
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK
Dr. Porfirije Perić, mitropolit zagrebačko-ljubljanski
Giorgio Grlj, predsjednik protestantskog evanđeoskog vijeća
Luciano Moše Prelević, rabin Židovske općine Zagreb
Dr. Kotel Da Don, rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu
Muftija dr. Aziz Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH