Zahvaljujem Božjoj Providnosti za radost koju mi je dala danas da mogu slaviti s vama blagdan Gospe Žalosne. To je važan blagdan osobito za vas koji ste ju izabrali kao suzaštitnicu katedrale, zbog toga sam drage volje prihvatio poziv vašeg nadbiskupa, Njegove ekscelencije, monsinjora Ivana Devčića. Zajedno s vama u ovoj Svetoj Misi povjeravam Njoj projekte i programe Božje Crkve u Rijeci i molim da Njezin zagovor isprosi za svakoga od vas obilje blagoslova i milosti. Zahvalan sam nadbiskupu ne samo za poziv koji mi je uputio da mogu prvi put posjetiti Rijeku, nego također za riječi dobrodošlice koje mi je uputio i za bratsku srdačnost kojom me je prihvatio. Srdačno pozdravljam svećenike, redovnike i redovnice, pastoralne suradnike i na prvom mjestu najuže nadbiskupove suradnike, a osobito rektora katedrale monsinjora Ivoslava Linića. Čast mi je svima vama donijeti poseban blagoslov Svetoga Oca Benedikta XVI., bit će mi drago podijeliti vam ga na kraju ove Svete Mise.

Draga moja braćo i sestre, u našoj meditaciji htio bih promatrati zajedno s vama zgodu koju nam predlaže na razmatranje Ivanovo Evanđelje. Kao što smo upravo slušali, promatramo posljednje trenutke Isusovog zemaljskog života. Isus je na križu u velikom trpljenju koje mu uzrokuje neopisiva muka. Ivan je zabilježio za nas i za vjernike svih vremena Isusove riječi koje umirući upućuje Mariji i njemu samome: „Evo tvoje majke, evo tvojeg sina!” Ali ne donosi ni jedne riječi o Mariji, pa ipak čitavo vrijeme ovo Marijino bolno iskustvo pod Isusovim nogama na križu, bilo je stoljećima nadahnuće i potpora mnogim kršćanima koji su se stoljećima obraćali Gospi Žalosnoj osobito u trenucima kada su bili kušani trpljenjem i teškoćama. Čini mi se da nas Gospa Žalosna podno križa danas može poučiti mnogim vrlo važnim stvarima.

Prvo: sigurno, njezina bol je neizmjerna, to je bol majke koja prati svojeg nevinog Sina u različitim trenucima Njegovog trpljenja, ali njezina bol ne poprima nikada tjeskobni ton razočaranja. Ona zna dobro da njezin Sin koji umire na križu da je Sin Božji, koji je došao na svijet s posebnim poslanjem da oslobodi čovjeka od grijeha upravo preko svojeg trpljenja, svoje smrti i svoje žrtve na križu. Ona zna dobro da poslije tame smrti na križu, dolazi svjetlo uskrsnuća, zato se vrlo rado pridružuje otkupiteljskom poslanju Sina, stavljajući pred njega koji je na križu, vlastito sudjelovanje u njegovoj boli. Čini mi se da je ovo velika pouka koja može dati veliki duševni mir također i nama, uvijek i iznad svega u iskustvima boli s kojima se nažalost i mi moramo ponekad suočavati na našem životnom putu. Sv. Pavao je govorio: „nadopunjujem u svojem tijelu ono što nedostaje Isusovoj muci”. Evo načina kako živjeti u novoj perspektivi, u perspektivi spasenja, osobito u kršćanskoj perspektivi, naše trpljenje. Kao Marija pod Isusovim nogama na križu, također i mi možemo nadopuniti u našem tijelu ono što nedostaje Isusovoj muci. I s Isusom koji trpi možemo sudjelovati u njegovom otkupiteljskom poslanju zbog kojeg je došao.

Drugo: u ovu spasenjsku dimenziju boli uvijek su vjerovali i veliki sveci. Želio bih se osobito osvrnuti na blaženog Ivana Pavla II. kojeg su mnogi susreli ovdje 2003. kada je došao u pastoralni posjet biskupijama. Sjećate se da su njegove posljednje godine života bile označene dubokom patnjom i bolešću, ali Papa se nije povukao, nikada se nije obeshrabrio niti je prihvatio savjete onih koji su mu govorili da je možda došao trenutak da se povuče kako bi živio na mirniji način posljednji period svojega života. Upravo suprotno, svojevoljno je izabrao nastaviti svoje poslanje kao što ga je obavljao prije bolesti, tako još i više u bolesti, dapače rekao je izričito da je želio pokazati svijetu kako trpi da bi pokazao tako svim kršćanima da kao Marija pod Isusovim nogama na križu možemo živjeti bol i patnju na različite načine, na onaj spasenjski i privilegirani oblik sudjelovanja u Isusovom trpljenju na križu. I tako s Njim i zajedno s Njim doprinositi našem spasenju, spasenju grešnika i spasenju svijeta.

Posljednje: Marija pod Isusovim nogama na križu nije samo majka Isusova, nego je također majka Crkve, Crkve koju simbolično predstavlja Ivan i koju je Isus povjerio skrbi nebeske majke. Dakle, čini mi se da mogu reći zajedno s velikim učiteljima duhovnog života, da Marija trpi ne samo zbog Isusova trpljenja, nego da ona plaće i trpi također zbog tolikih trpljenja koje smo mi kršćani svojim grijesima prouzrokovali njezinom Sinu. Zbog toga Marijin plač je plač naše nebeske Majke koja želi da se obratimo i ostavimo grijeha kako bismo odlučno i čvrsto slijedili njezinog sina Isusa, kao vjerni učenici. Taj Marijin plač zbog naših grijeha želimo promatrati, meditirati, iznad svega ovu večer prihvaćajući poruku koju nam ona upućuje. Marijin plač želi uzdrmati savjesti nas kršćana koji nismo uvijek vjerni. Marijin plač poziva nas da pogledamo naše ponašanje, da se pokrenemo, da obnovimo naše želje i svete nakane, da izabiremo uvijek stvari koje su u skladu s Božjom voljom u svim prilikama našeg života.

Moja draga braćo i sestre, želje koje bratski upućujem Vama su da vi koji iznad svega stoljećima njegujete pobožnost Gospi Žalosnoj, da iznad svega promatranje Marije pod Isusovim križem nadahnjuje vaše svete odluke, odluke da sudjelujete u Isusovom spasenjskom trpljenju, odluke da trpite zbog grijeha i da se radujete povratku grešnika u Očevu kuću. Siguran sam da će tako biti, te da će također Božja Crkva u Rijeci biti vjerna svojem poslanju za dobro Sveopće Crkve i ove Zemlje. Amen!