Bl. Ivan Merz - Duhovni velikan

Poštovani i dragi Kristovi vjernici! Naš hrvatski blaženik prof. dr. Ivan Merz, na spomendan svojega prijelaza iz vremena u vječnost, okupio nas je večeras, u ovoj bazilici Presvetoga Srca Isusova gdje njegovi smrtni ostanci čekaju uskrsnuće. On nas je okupio na slavlje ove euharistijske žrtve i gozbe. Život i djelo bi. Ivana Merza bili su živa i svjedočka proslava Boga. Merz je u svome vremenu bio Božji svjedok. On je bio Kristov vjernik svjetovnjak, pravi apostol. Merz je duhovni velikan.
Merzov duhovni lik opisala je profesorica Marica Stanković, njegova suradnica i nasljedovateljica, ovim riječima. “Čitav njegov nutarnji život od Beča i Pariza do Zagreba i posljednjih njegovih dana bio je neprestan uspon, uzlazna crta, koja se dnevno dizala i rasla… uvijek naprijed, uvijek vjerno naprijed k Srcu Božjemu… Upravo ta njegova vjernost milosti učinila ga je jakim, čvrstim, isklesanim kao od čelika ili granita. I upravo taj život milosti u njemu učinio gaje još za života tako privlačnim, a nakon smrti uzorom do danas.”
Liturgija je Ivana Merza oblikovala u njegovom duhovnom životu.
“Liturgija… u najvećoj mjeri pridonosi da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristovo i istinsku narav prave Crkve Ona (liturgija) je po svojoj naravi ljudska i božanska; vidljiva i nevidljivim stvarnostima obdarena…Ali tako da je u njoj ljudsko upravljeno i podređeno božanskom; vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji i sadašnjost budućem gradu” Tako uči II. vatikanski sabor.
Liturgiju je sažeto izrekao nezaboravni sluga Božji papa Ivan Pavao II. ovako: “Posredstvom liturgije Krist (je) na osobiti način Emanuel, Bog s nama, koji s nama moli, za nas djeluje i po nama nastavlja djelovati u svijetu čitavome”.
Zaustavljam se upravo na liturgijskom vidu Merčeve osobnosti i značajnosti. Merz je bio prožet sviješću da slaveći sveto bogoslužje stojimo pred prijestoljem Svevišnjega, da se nad nama Nebo otvara, da nas anđeli i sveci okružuju. Merz je s pravom nazvan promicatelj, pionir liturgijske obnove u Hrvatskoj. Merz je za svoju doktorsku radnju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odabrao liturgiju. On je svoju doktorsku radnju naslovio L’influenca de la liturgie sur les ecrivains francais – Utjecaj litrugije na francuske pisce od Chateaubrinda do naših dana. Merz je u svojoj doktorskoj radnji obradio 25 pisaca a k tome još spomenuo drugih 39 pisaca.. To je impozantan broj od 64 pisaca.
Među Merčevim obrađenim piscima spomenut ću samo Paula Claudela. Claudelove pjesme i drame su prožete liturgijom. Merz ih je poznavao i o njima pisao. Dvije poglavite Claudelove zbirke pjesama naslovljene su, jedna Kruna dobrote godine Gospodnje, druga, Misa tamo dolje. Merz je preveo na hrvatski Claudelov Križni put. On je na završetak svoga prijevoda zabilježio, Paris, Veliki petak, 1921. Jedna od najpoznatijih Claudelovih drama je naslovljena Navještenje. U njoj odjekuju božićni Gloria i uskrsni Aleluja. U Claudelovu velebnom djelu Cipelica od satena dva glavna lica, Dona Prouheze zavjetom Gospi a Don Rodrigue molitvom svoga brata isusovca, privezana uz jarbol napuštena broda koji pluta po pučini ocena, sačuvali su bračnu vjernost da je ne prekrše u iskušenju života.
Merz je učinio svojim ove Claudove riječi iz njegova Moje obraćenje: “Ali velika knjiga koja mi se otvorila i iz koje sam učio, bila je Crkva. Neka uvijek hvaljena bude ta velika, divna majka na čijem sam krilu sve naučio”.
Na Merčevu liturgijsku, poglavito euharistijsku duhovnost i pobožnost, stavio je zlatni pečat naš Sveti Otac Benedikt XVI. On u svojoj nedavnoj apostolskoj pobudnici Sakrament ljubavi među onim svecima kojima je sakrament Euharistije uvijek bio središte njihove svetosti, spominje našega Hrvata Ivana Merza. To je najveće priznanje našemu Blaženiku i svima hrvatskim katoličkim vjernicima, štovateljima presvete Euharistije i ljubiteljima liturgije.
Poštovani Kristovi vjernici! Slavitelji i molitelji bl. Ivana Merza! Neka i nama sveta liturgija kao i našemu Blaženiku Crkva bude ta divna majka na čijemu krilu učimo vjerovati i moliti, živjeti i svjedočiti, radovati se i kad treba trpjeti i kajati se.