Draga braćo svećenici, redovnice i redovnici, braćo i sestre!

U ne tako davna vremena susretali smo se s izjavom da je „religija opijum naroda“. Iskreni vjernici, koji su bili spremni na sve radi svojeg kršćanskog imena, svojim su životom i svjesnim izborom nasljedovanja Isusa Krista jasno svjedočili da nisu ničim „opijeni“, da ne žive izvan vremena i prostora, nego da znaju kome su povjerovali (usp. 2 Tim 1,12).

Mnogi će i ove godine slaviti Božić. Kršćanima se nudi „opijum“ sjaja i blještavila, bogatih stolova i skupih darova, putovanja i zimovanja. Pojedinci će kao „opijum“ uzeti i tradicionalni odlazak na polnoćku, s neizostavnim pjevanjem „U se vrime godišta“, „Radujte se, narodi“ i „Narodi nam se“. Kao svojevrsni „opijum“ će poslužiti i naše božićne čestitke, uz neizbježno mnoštvo riječi, u kojima se gubi pravi smisao Riječi.

A Božić je stvarnost, a ne „opijum“. „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Bog je u liku djeteta Isusa iz Nazareta ušao u našu ljudsku povijest i uzeo naše ljudsko tijelo da bi nas spasio i otkupio, posvjedočio nam svoju ljubav i zauvijek ostao među nama. Postao je Emanuel, „S nama Bog“, i prati nas na našem životnom putu.

Događaj Božića – Božjega utjelovljenja uči nas da smo na putu i da se moramo mijenjati. Božić je blagdan puta. Isus se nije rodio kod kuće u Nazaretu, nego na putu u Betlehem, odnosno na rubu puta, u špilji. Božić je blagdan puta, našega životnog puta, kojim ne hodamo „opijeni“, van stvarnosti, nego idemo u susret Onome koji je naš smisao i cilj.

Događaj Božića nam govori o dvostrukom putu našega života. Marija i Josip odlaze prema Betlehemu s Isusom. U Mariji gledamo svakoga čovjeka, u čijoj nutrini, u čijem srcu po vjeri živi Isus. Pastiri žure u betlehemsku špilju novorođenom Isusu, Spasitelju, cilju svoga životnoga puta. U našem se kršćanskom životu Marijin put, put vjere, sjedinjuje s putom pastira. I u tom sjedinjenju osjećamo i stanovitu poteškoću.

S jedne strane, vjerujemo u Isusa Krista, njegovu blizinu, zaštitu, njegovo vodstvo u svome životu; s druge strane osjećamo koliko je slaba naša vjera, koliko je toga između nas i Isusa, i između nas i naših bližnjih; koliko je mraka u nama, koliko malo promjena u nama na bolje. Ako se nešto želi promijeniti na bolje u ovome svijetu, tada se mi sami moramo početi mijenjati. To ćemo najbolje učiniti ako dopustimo da naša srca rasvijetli Krist, „svjetlo istinito koje dođe na svijet“ (Iv 1,9). Srca zapaljena Kristom moraju se ujediniti i formirati lanac svjetla žive vjere. Tada će svjetlo biti moćnije od tame. Ako nastavimo hraniti plamen vjere i plamen ljubavi u svojim srcima svjetlošću, Isusom Kristom, onda ćemo tim betlehemskim svjetlom moći promijeniti ovaj život, a onda zajedno promijeniti svijet.

Betlehemsko svjetlo nam pokazuje put iz naše „opijenosti“ do stvarnosti Božića. Za prave, nepatvorene vjernike, kako onda tako i danas, pravi Božić je ako su „opojeni“ Duhom Kristovim, istinskim svjetlom, a ne „opijeni“ blještavilom i bezdušno slave i žive fiktivni Božić. Otvorimo pravom Božiću svoja srca i obnovimo vjeru u Boga, koji čovjekom posta.

Čestit vam Božić i Božjim blagoslovom bila ispunjena 2020. godina.

Petar Palić
hvarski biskup