Da nema Božića – trebalo bi ga izmisliti! Izmisliti za dobro čovjeka i čovječanstva! Izmisliti radi njegova tako simpatičnog i visoko ljudskog značenja! Trebalo bi ga izmisliti zbog uvijek dobrodošle poruke i poticaja!

Drage sestre kršćanske, draga braćo kršćani i svi koji se Božiću veselite i Božić prihvaćate!

Završavajući desetu godinu dvadesetprvog stoljeća, kada se izmjenjuju razne dobre i loše vijesti, evo nam jedne uvijek drage i lijepe vijesti: Krist nam se rodio, dođite, poklonimo se! U tom ozračju dolazim k Vama uz ovogodišnju proslavu slavnog Kristova rođenja, dolazim želeći svakome od Vas puninu Božjega blagoslova i životnih radosti! Veselje ti navješćujem, puče kršćanski! Dolazim sa željom da u ovom današnjem svijetu “budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ Života” (Usp. Filip 2,15-16)

Jer kao što u ono doba rođenje Isusa Krista nije prošlo bez poteškoća, stradanja mnogih i uz obijest tada vladajućih, obijest koja je išla dotle da se ubijalo nevine (Mladenci), ni ovogodišnji Božić nije bez svojega žalca, nije bez stradanja nevinih, nije bez obijesti onih koji misle da su “gospodari života i smrti”. U našim (ne)prilikama to se pokazuje u stotine inačica neljudskog i nadasve nekršćanskog. Klevetanje u nas, na primjer, nije diskriminacija (obespravljenost), a diskriminacijom se zna proglašavati isticanje svojega i kršćanskoga, isticanje prirodnoga (homoseksualnost, primjera radi), i diskriminacijom postaje sve što nije “po guštu” (po ukusu) drukčijemislećima. Svojevrsna antikršćanska klima kao da je “ušla pod kožu” pa i mnogi kršćani nisu spremni “istupiti naprijed” i zastupati dobra, stara i provjerena iskustva.

Kao da je u nas postalo moderno biti ateista (bezbožnik), biti zastupnik najslobodnijih puno puta sumnjivih ideja, biti agnostik (koji ne zna što bi vjerovao) ili jednostavno čovjek koji ne priznaje tako zvane “europske vrijednosti” a da se pri tom o tome može misliti štogod kome “padne na pamet”. Predstaviti se kao kršćanin, govoriti kao kršćanin, kao da to nije poželjno, jer to “vrijeđa uši” drugima i drukčijima. Ukoliko biskupi nešto progovore i preporuče: ili se daje tek osiromašeni tekst ili se uporno prešućuju te poruke i omalovažavaju. S druge strane, riječ “napredak” stalno je na ustima, ali kakav i u čemu napredak? Netko je zapitao: “Da li je napredak kada se ljudožder počne služiti viljuškom?”

Što nam je činiti? Pametno “pročitati” znakove našega vremena, zauzimati dobre stavove prema životnim vrijednostima i pouku Evanđelja hrabro pretočiti u svagdanji život. Nudim ti, sestro i brate, kao svojevrsni program samostojnosti ljudske, nudim stihove našeg pjesnika u pjesmi “Budi svoj!” (A. Šenoa, 1874):

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

U godini 2011. čekaju nas dva važna događaja kojima je potrebno pokloniti najveću moguću pažnju: predviđa se popis pučanstva u Hrvatskoj i dolazak Svetog Oca pape Benedikta 16. u zemlju Hrvata. Nadamo se da će na listiću popisa biti i rubrika (stavak) o vjeroispovijedi i nadamo se da kršćani neće prešutjeti svoju pripadnost rimokatoličkoj vjeri. A dolazak našega pape (Oca!) k nama trebao bi osobitim naglaskom ukrijepiti “koljena klecava i podignuti ruke klonule”. Dolazak Oca kršćana neka bi učvrstio vjernost u našim obiteljima i zdravi smisao pripadnosti velikoj obitelji našega naroda. Pozivam na molitvu za blagoslovljeni ishod tih dvaju prevažnih događaja 2011.

Dođi, Gospodine, pohodi nas svojim mirom! Dođi, Gospodine, budi uz nas i božićni blagoslov daruj nama! “Neka Vam Bog svevladar i Isus Krist, naš Spasitelj, umnoži milosrđe i mir!” (Sv. Polikarpo) Svima od srca rado nazivam sretno i blagoslovljeno Isusovo porođenje koje neka svima i svakome bude na spasenje!

Hvar, 30. studenoga 2010.
biskup Slobodan