Božićna čestitka apostolskog nuncija nadbiskupa Alessandra D'Errica (emitirana na Hrvatskoj radiju), Zagreb, Božić 2014.
Dragi slušatelji
Dragi slušatelji, sretan Božić! Radostan sam što svakomu od vas mogu bratski i od srca poželjeti sretan i čestit Božić. Posebnim se pozdravom rado obraćam onima koji su daleko od Hrvatske, posebno prijateljima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, gdje sam nekoliko godina imao radost služiti Crkvi i Svetome Ocu. Želio bih s vama podijeliti nekoliko misli koje me prate ovih dana.
Prva je ova: Što trebamo učiniti kako bismo živjeli Božić u njegovu autentičnom kršćanskom značenju? Ovo mi se pitanje čini potrebnim kao polazište jer dobro vidite da uvijek postoji rizik banaliziranja Božića. Postoji naime rizik da nas gotovo potpuno zaokupe sugestivna izvanjska tradicija, više ili manje folklorna, dekoracije, frenetični ritam čestitki i darova koje razmjenjujemo i također – zašto ne – priprema zajedničkih blagdanskih gozbi.
Koji je dakle pravi kršćanski smisao Božića? Što nas naša vjera poziva slaviti ovih dana? Odgovor je u biti jednostavan: na Božić slavimo dolazak Isusa na svijet, njegovo rođenje u Betlehemu od majke Marije. No, Isus je Sin Božji, njega je nebeski Otac poslao za naše spasenje. Stoga je to događaj koji nam želi prvenstveno govoriti o Bogu. Kaže nam da je Bog u kojega vjerujemo pažljivi Otac koji se brine za nas i šalje Sina Isusa da nas oslobodi od zla, da nam pokaže put i dovede nas u nebeski dom.
Osobno mislim da bismo na Božić trebali razmatrati o otajstvu Božjeg milosrđa i nježnosti prema nama. Isus dolazi da nas uzme za ruku i pođe s nama putovima svijeta: uvijek, a posebno u vrijeme teškoćâ.
Nažalost, i danas ima mnogo raznih teškoća, kao što smo toliko puta slušali u ovim tjednima izborne kampanje. Ipak, treba, poput pastirâ i mudracâ, naći vremena i otići u betlehemsku spilju. Tamo treba stati u kontemplaciji pred otajstvom Božje dobrohotnosti i moliti. Tamo ćemo sigurno naći utjehu, unutarnji mir, novu nadu, duhovnu snagu za nastavak našeg puta – ne uvijek laganog – puta kršćanskog svjedočenja i građanskog i socijalnog angažmana.
Dopustite mi još jedno razmišljanje. Radost Božića, koju smo pozvani iskusiti nadasve danas, ne smijemo miješati s prolaznim radostima koje mogu doći iz svijeta, kao što često ponavlja papa Franjo. Blagodati života, svjetovna zadovoljstva i komocija potrošačkog društva mogu pružiti samo površne i privremene radosti; no te nas radosti često čine još nezadovoljnijima i žalosnijima.
Radost božićne blagovijesti je druge naravi i sasvim druge razine. Dolazi od kontemplacije, motrenja otajstva Boga koji izabire zemlju za svoje prebivalište da bismo ga mogli naći u stvarnosti našeg življenja, u radosti i boli. Stoga ne bi smjela postojati kušnja, koliko god bila bolna, koja bi pomutila tu radost. I u teškoćama – štoviše, osobito u njima – trebali bismo se sjetiti i osjetiti da je Isus Bog-s-nama, Emanuel. U Betlehemu je On jednom zauvijek stao na stranu čovjeka, da nas podigne iz prašine naših slabosti i nedostataka, naših teškoća i naših grijeha.
Drugim riječima, u kontemplaciji Djeteta iz Betlehema možemo pronaći neizmjernu Božju snagu koja nam pomaže da nadvladamo naše muke i žalosti jer je to snaga života koji grije i mijenja srce.
Ovu radost trebamo živjeti i zračiti nadasve u ovo božićno vrijeme. Ne možemo je zadržati za sebe. Niti se možemo zadovoljiti time da je prenosimo samo onima koji su nam dragi ili bliskiji. Upravo smo na Božić pozvani podići pogled prema Božjim horizontima i prema horizontima čovječanstva, posebno prema našoj najsiromašnijoj braći i prema onima koji su se malo udaljili od vjere, prema onima kojima su potrebnije geste solidarnosti i riječ utjehe.
Dragi slušatelji, u ovom duhu još jednom vam svima i svakome od vas upućujem božićne čestitke. Za vas i s vama molim da božićni blagdani donesu mnogo mira i mnogo obnovljene nade. Želim da ovaj Božić bude vrijeme radosti, nade i mira – ali i prikladna prigoda za novo zalaganje u solidarnosti, susretanju, u poštovanju i pažnji prema drugima.
Ponavljam svoj poziv: Pođimo u Betlehem! I odanle ponovo pođimo putovima života, do periferijâ našeg svijeta, periferijâ materijalnih i duhovnih, da bismo donijeli radosnu vijest o Isusu, Bogu-s-nama.