Draga braćo i sestre!

Utjelovljenje Božjega Sina događaj je koji nas trajno zadivljuje. Bog preuzima i ljudsku narav. Otkriva nam svoju blizinu i poziva nas u zajedništvo na putu spasenja. To je događaj u kojem nam sjaji istina o onoj najdubljoj i najintimnijoj povezanosti Stvoritelja i stvorenja. S utjelovljenim Gospodinom otvoren nam je put iskustvu Božje spasiteljske ljubavi koja nas trajno pohađa i poziva da u nju uronimo i po njoj živimo rasvijetljeni darom vjere.

Kršćanska zajednica uvijek je, puna radosti, naviještala ovo veliko otajstvo – ispovijedala je i slavila utjelovljenje i rođenje Sina Božjega, razabirući u njegovu dolasku jedan novi životni smjer koji čovjeka i svu njegovu stvarnost okreće i uzdiže prema Bogu. Krist se rađa, slavite ga! – poziva nas iz prvih stoljećâ Crkve sv. Grgur Nazijanski. Krist dolazi s neba, idite mu ususret! Krist je na zemlji, uzdignite se! Krist je u tijelu, veličajte ga – sa strahom zbog grijeha, s radošću radi nade (usp. Grgur Nazijanski, Govor 38, 1). Ta trajna vjera Crkve i danas nam pojašnjava kako je Otkupiteljevo rođenje od Djevice Marije, djelovanjem Duha Svetoga, bilo izvanredni korak Božje ljubavi i dobrote, ali i djelo nade, novi početak ostvarivanja otkupljenja u kojem s novom, potpunom blizinom Bog ulazi u naš svijet „radi nas ljudi i radi našega spasenja”.

U Godini vjere, vođeni iskustvom prve kršćanske zajednice, želimo se i mi nadahnjivati na svoj dubini i širini poruke Isusova rođenja. Želimo da i nas, koliko je moguće više, zahvati Evanđelje – ta radosna i blaga vijest „Svjetla istinskoga koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (usp. Iv 1, 9), da radosni i blagoslovljeni mognemo živjeti pribrojeni „onima koji ga primiše”, kojima „podade moć da postanu djeca Božja” (usp Iv 1,12).

Na putu vjere, mi želimo postati još snažnije zahvaćeni evanđeljem i naviještati ga, zbliženi s „prvim vjernicima” Božjega utjelovljenja – Marijom i Josipom, anđeoskim glasnicima neba i spremnim odgovorom betlehemskih pastirâ. U vjeri, pohod Novorođenomu nisu propustili ni mudraci iz daleka kraja. Uvijek se pronađe „zvijezda” koja zasja i pokazuje put tražiteljima Boga – za nas rođenoga.

Božićni nas događaj upozorava i na postojanje lažnih „tražitelja”. I nemirni kralj Herod i njegovi poslušnici u gradu Jeruzalemu raspitivali su se o Isusovu rođenju, ali bez slobode iskrenoga srca. Štoviše, smetali su im iskreni tražitelji Božje blizine i znakova njegova spasenja. Na primjeru mudraca vidimo kako se iskreni Božji tražitelji, slijedeći unutarnji glas svoje savjesti, unatoč zamkama, vraćaju u svoju zemlju drugim putem. I nas Božić poziva da se „svojoj zemlji” – stvarnosti svoga životnoga puta – vraćamo stazama vjere. Gdje su se to, u nama i oko nas – dijelom skriveni, a dijelom posve očiti, nastanili „Herodi” naših dana? I zar im se ne trebamo mudro odupirati, razaznajući da je naš poziv na stazama „drugoga puta” – plodnoga i blagoslovljenoga puta vjere, nade i ljubavi?

Rasvijetljeni darom vjere, pozvani smo živjeti i svjedočiti istinske vrijednosti, trajne i univerzalne, što nam ih već po svom naravnom dostojanstvu otkriva ljudsko biće koje sada još više sjaji, otkada je u Kristu Bog postao čovjekom. „Nema ničega ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u srcu Kristovih učenika” (usp. GS, 1) – poučava nas nauk Drugoga vatikanskog koncila. Stoga nas uvijek veseli svaki doprinos čovjekovu ostvarenju, svako djelo, osobno ili zajedničko, koje pomaže da čovjek napreduje u dobru duha i tijela. Kristovi vjernici u tom otkrivaju čovjekov put svetosti te se trude, imajući na umu dobrobit svakoga čovjeka, unositi u svijet Isusove, evanđeoske ideale. Znamo da na Kristovu tragu nećemo pogriješiti, štoviše, rast ćemo u osjetljivosti za ljude našeg vremena i za potrebe svijeta što ga navještajem i iskrenim svjedočanstvom Božje ljubavi trebamo učiniti čovječnijim. Zar ima vrjednijega i plemenitijega poslanja? Zar ono ne treba nadahnjivati svakoga kršćanina, na svakom mjestu na kojem se ostvaruje naš život i naše djelovanje? Unatoč mnogim izazovima i kušnjama, u zajedništvu velike obitelji Crkve, mi molimo da novorođeni Spasitelj ohrabri naša srca i da ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi (usp. 2 Sol 2,17).

Draga braćo i sestre!
Neka vam je svima blagoslovljen i radostan Božić! Svim ljudima, u Kristovoj radosnoj vijesti nazvanima „miljenicima Božjim”! Vama, drage obitelji! Vama, draga djeco i mladi! Vama, stariji i bolesni, i svima vama koji nosite križ nezaposlenosti i velikih životnih teškoća! Blagoslovljen Božić vama, dragi vjeroučitelji i katehete! Vama, dragi članovi redovničkih zajednica! Radostan Božić vama, dragi đakoni i braćo svećenici! U zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom, za sve vas molim blagoslov i mir u novoj godini 2013.

Neka vas sve obasja Gospodin, neka vas krijepi i neka vas čuva!

U Đakovu, o svetkovini Gospodinova rođenja 2012.
MARIN, nadbiskup i metropolit