“Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo” (Lk 2,15)
Draga braćo svećenici, časne sestre i svi vjernici!
Slavimo Božić kada se Bog Otac očitovao ljudima po svome Sinu nakon što “više puta i na više načina … nekoć govoraše ocima u prorocima” (Heb 1,1; usp. 1 Iv 1,2). Slavimo utjelovljenje Sina Božjega koji je Bog. Slavimo rođenje i otkupitelja koji je Bog i čovjek. On, čiji rođendan slavimo, oduvijek je jedno s Ocem nebeskim. On je Riječ Očeva, onaj po kome je sve stvoreno, nebesa i zemlja. Psalam sažima u jedno: “Gospodnjom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Ps 33,6). “Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život” (Iv 1,1s). Po uzoru na rođenog Bogočovjeka, na tu Riječ koja tijelom postaje, i mi smo stvoreni. “U njemu nas sebi izabra” (Ef 1,4), piše sveti Pavao. O Božiću, naime, slavimo dolazak Onoga koji nas je upoznao i izabrao prije postanka svijeta i bolje nego što mi sami sebe poznajemo.

“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Evo Boga s nama. Zato s pastirima pođimo duhom u Betlehem da vidimo što se dogodilo i da sretnemo Boga s nama. Događaj i poruka Betlehema pojednostavljuju sve, razotkrivaju svako lažno blistavilo, dolaze kao dobrotvorna i životvorna rosa koja dopire do korijena duše. Betlehemsko svjetlo svijetli od srca do srca da očisti sve, da rasvijetli tamu našega ovozemaljskog života kako bi nas sve dovelo do Isusa. Rađa se Prvorođeni novog ljudskog roda da možemo konačno uzdizati sretne i pouzdane oči Nebeskom ocu.

Stvarnost Božića je stvarnost svakidašnjeg otajstva milosti i života za svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Betlehem je veliki događaj povijesti koja se obnavlja iz časa u čas. U Betlehemu susrećemo Isusa, koji svoj program stavlja u jednu rečenicu: “Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10). Po redu stvaranja u svako živo biće usađena je radost života. Pođimo dakle svi zajedno Kristu Spasitelju i ponesimo znakove svoje dobrote da nam Novorođeni podari mir, radost, ljubav i dobrotu. Svi smo potrebni Njegova života i Njegove dobrote: bogati i siromašni, veliki i mali, moćni i slabi, sretni i nesretni, vjerni i indiferentni, oni koji imaju nade i beznadni, koji sretno žive i koji pate u duhu i tijelu, koji žive u miru i koji proživljavaju strahote rata. Svima nam je potreban Božić kao neprestani poziv na radost. Pred Božićnim svjetlom nestaje tama. Zato s pastirima i mudracima pođimo u Njegovu svjetlost: svećenici i redovnici na svom polju rada, redovnice, vjeroučitelji i župni suradnici na području svojih zalaganja, čitav Božji narod i promicatelji istine u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu u svom djelovanju. A Bog Otac u Duhu Svetom će dati snagu da rastemo u slobodi i radosti, hrabri za svjedočanstvo i navještaj istine i ljubavi, čije je trajno i nepoljuljano uporište Dijete Isus u Betlehemskoj štalici.

Svima želim sretan u blagoslovljen Božić i Novu godinu.
Srijemska biskupija, o Božiću 2014.
+ Đuro Gašparović
biskup