Svima koji se Božiću raduju i svima koji su dobre volje!

Sestre i braćo, ljudi! Dolazim k vama uz ovogodišnju radosnu proslavu Kristova rođendana, dolazim sa željom da se Isusu radujete i da vas Isus obraduje! U pomoć pozivam “svu zemlju”, pozivam more, ovo more naše Jadransko, koje “umiva” obale naše; pozivam i rijeke, koje su nam nešto dalje, pozivam i brda, kojih po našim otocima ima i brojna su; pozivam živu i neživu prirodu Božju da nam pomogne slaviti velikog Boga u liku Maloga Isusa…

Sjećate li se kako je to izgledalo uz onaj prvi rođendan Isusa Krista u Betlehemu? Sjećate li se raznih događaja i raznih osoba koje su odigrale istaknuto mjesto u tadašnjim društveno-političkim događajima: Popis pučanstva što naređuje rimski car, dolazak u Betlehem Marije i Josipa sa standardnim “prijevozom” na magarcu, nemogućnost smještaja “jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu” (Lk 2,7); sjećate li se kako im preosta tek “stambeni prostor” što im ga “ponudiše” životinje koje su imale “veće razumijevanje” od ljudi; pa ono s Trojicom Kraljeva, pa njihov kolega Herod i njegova svita, Nevina dječica i njihovo krvavo stradanje… Sestro i brate, činili Ti se da sve to skupa ima sličnosti s događajem Božića 2013?
Ima! Ali u ponešto izmijenjenom “izdanju” i događaja i ljudi!

Naprimjer, nemogućnost “smještaja” Isusa Krista na običnu poštansku markicu od 3 kune i deset lipa. Gospodari pošte računaju na to da će im dobro doći Božić, jer će biti prometa više nego u drugim danima godine. Računaju i na to da će vjernici velikim dijelom podržati slanje čestitki i ostalih ponuda uz Božić s markicom na kojoj nema ni Isusa, ni Marije, ni Josipa, a piše “Božić 2013.” – valjda zato da se zna u kojem vremenu (mi to) živimo! Pučkim rječnikom rečeno: vjernicima se daje “rog za svijeću”! Vjernicima se krade Božić! Krade u državi koja po zadnjem popisu ima 87% vjernika-katolika!

K tome, Božić je, zar ne, svetkovina života, života u obitelji! A ovaj naš, današnji, moderni… s referendumom koji je trebao dokazati tzv. demokratskim dokazom većine, da je “brak zajednica muškarca i žene”. Dokazati, potvrditi, iznijeti na vidjelo što većina misli, poštuje i po čemu se ravna… I baš to da je uopće trebao referendum, ne samo zbog visoke cijene koja je za njega plaćena, nego kao da ta činjenica da je brak osnovica za stvaranje novoga života, da za to uopće treba službeno glasovanje, kao da to nije jasno i maloj djeci… Maloj djeci da, ali nekim odraslim osobama ne! K tome, svi koji smo se zalagali za potvrdu “braka kao zajednice muškarca i žene”, proglašeni smo zaostalima, nazadnim elementima, do potrebe proglašeni i fašistima, a pošlo se i još dalje: to su rušitelji ljudske slobode, uzurpatori, pa i sramota Hrvatske… “Bože mili, kud’ sam zašo?” pitao bi pjesnik. A ono što nas, vjernike, najviše žalosti, ostaje činjenica da su se za tu ocjenu založili i vrhovi naše vlasti što bi prevedeno na svakodnevni društveno-politički život trebalo značiti da smo “građani drugoga reda” s obzirom na njihov odnos prema nama! Već viđeno! Nimalo ohrabrujuće! Da li ovome dodati i onu bezobzirnu reklamu u kojoj ovca pjeva religioznu pjesmu? I nitko to ne doživljava kao teško poniženje vjerujućih! Nitko, nitko od brojnih čija su usta puna “ljudskoga dostojanstva”, koji su sposobni gotovo rasplakati se nad “sudbinom” jedne zlostavljene životinje.

Molim sve kojima ova i ovakva moja božićna poruka stvara nelagodu, jer Božić je, reći ćeš, vrijeme veselja, vrijeme radosnog druženja ljudskog. Božić je sve što je lijepo i sve što je protkano “zlatnim nitima” i “obojeno” ushitom, zanosom… Prihvaćam kritiku. Ali i naglašavam da je u onom prvom Božiću i mnogim Božićima kasnije, da je romantična štalica – stvarna štala, sa svim smradom jedne štale, da je i krvava ruka Heroda i njegovih pomagača stvarnost koja se ne može zaobići. To su surove činjenice Božića, gorke i mučne činjenice, to je život u “štali života!”

Dakako, dok ukazujemo na poteškoće od kojih najviše štete u konačnici imaju naše obitelji, posebno kršćanske, potrebno je čuvati se bilo kakvih grubih i neprikladnih osuda drugih i drukčijih. Potrebno je u život unijeti evanđeoske preporuke o ljubavi prema bližnjima. Potrebno je u život unijeti smireno prihvaćanje drugih i drukčijih i kroz molitvu za ljubav prema drugima i drukčijima čuvati se bilo kakvih neljudskih nasrtaja na bilo koga! Potrebno je razlikovati grijeh od grešnika, potrebno je služiti istini i služiti se istinom.

I uza sve spomenute i nespomenute poteškoće, koje postoje i u najradosnijim trenucima života, mi, kršćani, posebnom pažnjom želimo radosno proslaviti Božić osobito u našim obiteljima. Počasno mjesto za Božić – to su naše obitelji, obitelji u kojoj je otac sigurnost, majka srce, dijete posebni izvor radosti, a djed i baka i članovi rodbine onaj širi krug s kojim želimo podijeliti i ovog Božića naša nadanja, naše veselje, našu božićnu molitvu i pjesmu. Usprkos svim nedaćama što ih osjećaju naše obitelji, neka bi Božić unio u naše domove lijepu smirenost i skladno druženje. Neka Božić unese blagoslov u naš “dragi dom”, neka Isus sjedne za naš obiteljski stol. Poslužimo ga dobrotom i radosno, poslužimo sve oko sebe, jer će to biti i dar Njemu koji je došao k nama s nebesa i postao jedan od nas, i “postao čovjekom”.

Sve rado pozdravljam, svima čestitam želeći obilni Božji blagoslov za svakoga do koga dođe ova poruka! Svima neka je radostan Božić i blagoslovljena Nova 2014. godina!

Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk