Draga braćo i sestre!

“Lice milosrđa nebeskog Oca” objavilo nam se i “dosegnulo svoj vrhunac u Isusu Kristu”. Upravo u jednostavnosti i siromaštvu betlehemske štalice. Ta duboka istina naše vjere dolazi nam ove godine još snažnije istaknuta sadržajima i ozračjem Svete godine milosrđa koju smo započeli na poziv pape Franje. U “punini vremena” (Gal 4,4), Otac, “bogat milosrđem” (Ef 2,4), “kada je sve bilo uređeno prema njegovu planu spasenja, poslao je svoga Sina rođena od Djevice Marije da na konačan način objavi svoju ljubav prema nama” (papa Franjo, Lice milosrđa, 1). Betlehemsko nam Dijete “svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom” objavljuje nepresušno vrelo Božjega milosrđa. U svaki kasniji kršćanski navještaj bit će utkana ta istina, kako nam svjedoči apostol Pavao: “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!” (Ef 2,8).

Božje utjelovljenje pokazuje nam kako je milosrđe posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret, ali i temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe kada gleda iskrenim očima braću i sestre koje susreće na svom životnom putu. Božićna će nam otajstva u ovoj Jubilarnoj godini milosrđa htjeti na poseban način u srca utisnuti iskustvo Božje milosrdne bliskosti, da se i sami, uvijek iznova, svakoga dana, mognemo odvažno zaputiti stazom ljubavi. Milosrđe nam se očituje kao put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha. Stoga je za Crkvu i za vjerodostojnost njezina navještaja, kako ističe papa Franjo, od presudne važnosti živjeti i svjedočiti milosrđe, kako bismo dotaknuli srca svih ljudi i potaknuli ih da ponovno pronađu put koji vodi k Ocu (usp. papa Franjo, Lice milosrđa, 12).

Neka nas zahvati blagoslovljena snaga Božića. Dok se u iskrenoj pobožnosti divimo i slavimo njegova djela milosrđa prema nama, budimo pripravni dati “lijepo svjedočanstvo” vršeći djela kojima i sami nasljedujemo Božje korake. Otvorimo svoja srca drugima, prije svega onima koji su u nevolji. A toliki su među nama potrebni sućuti i istinskog milosrđa. Dovoljno je spomenuti mnoge osiromašene obitelji u našoj Slavoniji kojima smo pozvani koliko možemo više pružati ruku solidarnosti i pomoći, kao i svima koji su bačeni u okove novih ropstava suvremenog društva, osobito nezaposlenosti, te prisiljeni tražiti izlaz “u bijegu u Egipat”. Ne smijemo ispustiti iz vida ni mnoge umirovljenike koji su se prignuli pod teretom životnih tegoba, ni one koji su zbog pretrpljenih nepravdi upali u okove beznađa. Svima smo pozvani navijestiti dar Božjeg milosrđa – istinu da ih Bog ljubi, te im, prepoznajući u njima Betlehemsko Dijete, vraćati dostojanstvo, nadu i životni smisao.

Pozvani smo djela milosrđa iskazivati i mnogim izbjeglicama koji u naše vrijeme bježe od suvremenih Heroda, moleći najiskrenije za mir među svim ljudima i narodima, preporučujući i one koji imaju političku vlast, da ih primjer Božjeg milosrđa potakne na snažnije zauzimanje za opće dobro. Dok klečimo pred skromnom betlehemskom štalicom, svi smo pozvani oduprijeti se napasti da podlegnemo moći novca i korupcije, koja svugdje potkopava same temelje osobnoga i društvenog života te nas, kako ističe papa Franjo, sprečava gledati u budućnost s nadom, jer svojom ohološću i pohlepom uništava slabe i gazi najsiromašnije.

Draga braćo i sestre, potaknuti primjerom betlehemskih pastira, otkrijmo istinsko bogatstvo u vršenju djela milosrđa. Kad god bližnjima pristupamo djelima milosrđa, bilo duhovnim ili tjelesnim, da svi “uzmognu osjetiti toplinu naše prisutnosti, naše prijateljstvo i naše bratstvo. Neka njihov vapaj postane naš i zajedno rušimo zapreke ravnodušnosti koje često suvereno vladaju da prikriju našu dvoličnost i sebičnost!” (papa Franjo, Lice milosrđa, 15).

Neka vam je svima, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, dragi redovnici i redovnice i svi ostali članovi ustanova posvećenoga života, blagoslovljen i radostan Božić! Nasljedujući Isusov poziv da budemo “milosrdni poput Oca”, svjedoci smo i navjestitelji milosrđa, iako, na primjeru utjelovljenoga Božjega Sina, već znamo da je put milosrđa ujedno put žrtve i odricanja, no uvijek blagoslovljen radošću, utjehom i mirom.

U zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, za sve vas molim blagoslov i mir u novoj 2016. godini.

U Đakovu, o svetkovini Rođenja Gospodinova 2015. godine

+Đuro Hranić, nadbiskup metropolit