Svima u Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji i svima koji se raduju Božiću: milost vam i mir i radost želim!

Drage sestre i braćo!
U svim pojedinostima božićnih događanja, kako ih donose i opisuju Evanđelisti, osjeća se neka dražesna živost kretanja i neobičnost radosti. To se već osjeća kod svetog Josipa, Marijina blaženog zaručnika, koji, čim je dobio u snu anđelovo upozorenje, pozitivno djeluje: “… učini kako mu anđeo Gospodnji naredi, uze k sebi svoju ženu…” (Mt 1,24) Sređeno! Potom vrlo znakoviti izvještaj: “U one dane izađe naredba cara Augusta (=Uzvišenog!) da se provede popis svega (poznatog) svijeta…”(Lk 2,1 sl) “Tako i Josip… uziđe iz grada Nazareta u grad koji se zove Betlehem…sa svojom Zaručnicom koja bijaše trudna…” (L 2,4-5) Marija i Josip sve ne razumiju, ali spremno prihvaćaju nalog tadašnje zakonite vlasti. Car određuje ovaj popis vjerojatno zbog propisivanja poreza. Potrebno je uočiti što Cezar naređuje, što Josip i Marija prihvaćaju u zaista neprikladnom trenutku (jer Marija bijaše “trudna”), i odlučuju se na daleki put koji će trajati najmanje tri dana hoda (od Nazareta do Jeruzalema), pa potom još do Betlehema udaljenog sedam kilometara od (središta) Jeruzalema. I tako se, posredovanjem Cezarove naredbe čudesno ispunja proročanstvo “malog” proroka Miheja (Morešećanina): “A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj…”(Usp. Mt 2,6 i Mih 5, 1 sl) Evanđelisti su Betlehem shvatili kao rodno mjesto Mesije, Isusa Krista, koje je prorok u imeniku pojmova kraljevskog grada unaprijed označio ne stavljajući “kućnu adresu”, u ovom slučaju – štala, bez kućnog broja. I tako jedan čovjekov (vladarov) propis, jedan ljudski propis omogućuje, pogoduje, dolazi “na ruku” Božjim planovima. Zaista neobično i nevjerojatno! Jedna ljudska akcija koja “navija” za Božje zamisli i planove! (Usputno: Kako bi se u svjetlu iznesenog moglo shvaćati skore izbore za predsjednika države?!) Naš veliki Planer, naš priznati inženjer, naš veliki Bog uzeo je cezara Augusta, koji je u rimsko vrijeme imao naslov boga (!) i s njime se “poigrao” u velikoj “sceni” povijesti – dolazak Sina Božjega na “podij” ovoga svijeta!

Druga zanimljiva božićna “igra” dogodila se s pastirima. Nitko od njih nije unaprijed “vježbao svoju znamenitu ulogu”, nitko nije imao (odlučujuću) “ulogu” režisera (= redatelja, upravitelja, nadzornika), a sve je “ispalo” zadivljujuće skladno, pod “nebeskim reflektorima” noć se pretvorila u dan, tišinu je noći “zamijenila” pjesma anđela koji su se iznenada odlično “uklopili” u krajolik. Čak su i ovce “pozirale” i pašom zastale. “Scena” od koje zastaje dah! “Scena” koja izaziva suzu radosnicu! A o čemu dražesno i ujedno vrlo sadržajno u malo riječi govori Evanđelista: “pastiri stanu poticati jedan drugoga ‘hajdemo do Betlehema’… i pohite te pronađu Mariju, Josipa i Novorođenče” (Usp. Lk 2,15-16) Čuj, molim te: stanu poticati jedan drugoga! Nije li to ona uloga na koju sve nas, pojedince i sve naše zajednice, božićni događaj potiče, nuka, iz sna budi, diže na noge, ohrabruje za hod naprijed; nije li to “ono pravo” što bi svatko od nas i u ovom Božiću trebao prepoznati i primiti pouku i sretno se uklopiti u taj predivni Božji “scenarij”?! Pa opet ono “pohite”: nema mjesta oklijevanju, oni se žure, noge im lagane k’o pero, a srce, srce užurbanije tuče. Obični ljudi, mnogi od njih neuki, u malo noćnih sati “naučili su lekciju” i izvrsno “odigrali” svoj dio božanskog “oratorija” na prostranom prostoru betlehemskih poljana. Nema bezvoljnosti, nema nezainteresiranosti, nema “trgovačke računice”, oni su se zadovoljni uživili u iznenadnu ponudu neba. Velim: uživili, zainteresirali se, uključili sve svoje voljne “zalihe” i krenuli.

Osobitost pokreta i spremnost dolaženja do Novorođenoga čitamo u Matejevu Evanđelju kad su sveta tri mudraca (kralja) krenuli i pronašli: “Pojaviše se s Istoka Mudraci u Jeruzalemu raspitujući se ‘Gdje je taj novorođeni?’ Vidjesmo zvijezdu njegovu pa mu se dođosmo pokloniti (Usp. Mt 2,1-2) i potom: “Oni saslušavši kralja Heroda pođoše” (Mt 2,9) Sve nešto aktivne glagolske radnje: pojaviti se, raspitati se, vidjeti, doći, pokloniti se… radnje koje i nama, nadam se, puno toga govore i za ispit savjesti i za “poduzimanje koraka”. Tri učena čovjeka, sa svojom pratnjom, tri uglednika kojima nije “ispod časti” počastiti Novorođenoga. O, kad bi sve “učene glave” u (ovim) Mudracima prepoznali veličinu koja njih nadilazi!

Sestre i braćo, vjernici i svi Vi koji se Božiću veselite, neka Vam (i nam!) Josip i Marija, pastiri i sveta tri Mudraca, svi oni koji nisu odustali od puta, budu svetim i sretnim poticajom i neka nas ohrabre da i mi krenemo (ne skrenemo!), neka nam udahnu poniznu želju pokloniti se Novorođenome koji će nas poučiti ne samo kako doći do Njega nego i do svakoga čovjeka kojemu smo pozvani ovih svetih božićnih dana krenuti u susret. U tome neka vam se dogodi sretan i blagoslovljen Božić i s tim htijenjem nahranjeni neka nam sretno i blagoslovljeno počne Nova 2015. godina!
Vaš biskup +Slobodan