Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime. (Iv 1, 9-12)

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
Svemogući Bog ponovno nas daruje radošću Božića.
Prolaze dani, godine, stoljeća, a naš Šibenik slavi 950 ljeta. Božićna radost pred 950 godina ovjekovječi se u zapisu: „Godine utjelovljenja Gospodnjega našega Isusa Krista 1066.” Hrvatski kralj Petar Krešimir IV piše u Šibeniku povelju. I rađa se grad. Godine mu teku od spomena utjelovljenja našega Gospodina. Od Božića do Božića, raste i stasa. Prolazi kroz svoje radosti i nade, muke i tjeskobe. Vrijeme se mjeri od onog rođenja u Betlehemskoj štalici kad na svijet dođe Božji Sin.

Po poniznom prihvaćanju Božje volje, Josip i Marija traže utočište da na svijet donesu Spasitelja. Utjelovi se Božja Riječ! Vječni Bog odluči postati čovjekom. Odluči Bog da se ispunilo vrijeme objaviti čovjeku svu svoju ljubav, svu svoju naklonjenost, svu svoju milinu. Izabra krilo Djevice, izabra svoga Skrbnika, izabra trenutak i mjesto dolaska među ljude. Postade Emanuel – Bog s nama. Svjetlost istinska dođe na svijet da prosvijetli svakog čovjeka. Dođe u svijet koji stvori, kome udahnu život, kojemu darova postojanje. Sam Bog postade dijelom svoga stvorenja da mu pokaže put, da mu preusmjeri korake, da ga vodi, da ga voli, da ga usreći i zauvijek k sebi privede.

I svijet ga ne upozna! Dođe k svojima i njegovi ga ne primiše. Rodi se u siromaštvu odbačenosti. Postade Bog malen, bespomoćno djetešce kako bi mu mogli prići oni maleni koji nisu od ovoga svijeta. Oni koji neće biti opterećeni veličinama ovoga svijeta. Onima koji će u jednostavnosti svoga življenja dopustiti da ih prosvijetli svjetlost sa visina. Oni koji će imati mjesta u svom srcu za život djeteta koje se rađa na slami. Biti će među njima i pastira i mudraca, kraljeva. Bit će važno samo to, da traže Boga. Bit će važno da dopuste svjetlu da ih obasja i vodi. Presudno, da ga k sebi prime i u njega povjeruju.

Kojima to uspije: biti Isusom prosvijetljen, primiti ga u svoj život i povjerovati u njega, podarit će moć da postanu djeca Božja.

Šibenik, godine Gospodnje, na dan utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 2016. nema važnijih pitanja, do li: Brojimo li i mi vrijeme, što neumitno prolazi, od Isusova rođenja? Da li se On rađa i danas među nama da bude Bog s nama?

Možda nas život pritišće nevoljama? Možda smo izgubili povjerenje u ljude? Možda nam sumnje ispunjaju dušu da je Bog daleko i da o nama ne brine? Onda ovog Božića trebamo potražiti njegovo svjetlo. Očistiti svoje srce i napraviti mu mjesta da dođe k svojima koji će ga primiti ma kako to skromno bilo, koji će mu vjerovati da je ljubav Božja došla na svijet biti uzrokom trajne čovjekove radosti. Rođenje Isusovo istinski je početak boljega svijeta. Kad to otkrijemo, Božju blizinu osjetimo, spoznat ćemo što znači živjeti kao djeca Božja.

Svim vjernicima Šibenske biskupije i svim ljudima dobre volje želim istinsko otkriće prave Božićne radosti. Neka se ta radost u našim životima očituje da živimo kao djeca jednog nebeskog Oca koji ljubi čovjeka zauvijek.

Čestit i radostan Božić! Svake Božje milosti i prosvjetljenja
u novoj 2017. godini od – utjelovljenja Gospodnjega našega Isusa Krista –

žele vam
+ Tomislav Rogić, biskup šibenski
+ Ante Ivas, biskup šibenski u miru