Budimo SVJETLO jedni drugima

Poruke Božića su neiscrpne, kao što je neiscrpan Gospodin Bog koji je po svome Sinu, Drugoj božanskoj osobi, postao čovjekom. Mi vjernici samo iz te teološke perspektive Božjeg silaženja s nebesa i vječnosti te ulaženja na zemlju i povijest donekle možemo dokučiti smisao Kristovog utjelovljenja i rođenja Boga kao čovjeka.

Stoga će i naše poruke i naše čestitke uvelike ovisiti o tome kako pristupamo Božiću i što on nama osobno znači. Moramo iskreno priznati da okruženje i sredina u kojoj živimo ni u kom slučaju ne pomažu stvaranju ispravne slike o Božiću. Naprotiv, sve vodi u jednom potpuno drugačijem pravcu koji neiscrpnost poruke Božića banalizira do te mjere da je svodi na samo jednu jedinu: što više potrošiti.

Svjedoci smo posvemašnjeg ispražnjenja Božića od njega samoga i njegove poruke i izokretanja božićnih vrednota naopačke. Ako u našem jeziku Bog i bogatstvo imaju isti korijen, i ako se taj bogati i svemogući Bog toliko ponizio da se zatvorio u jednu običnu ljudsku egzistenciju i odabrao doći k nama po jednostavnoj obitelji Marije i Josipa i dijelio svoj dolazak na zemlju sa priprostim pastirima i njihovim stadima, zadovoljan gostoprimstvom jedne štale ili špilje, kako onda mi možemo toliko isprazniti Božić i sve njegovo duhovno i sveopće civilizacijsko bogatstvo svesti na samo jedan jedini izričaj materijalnog zadovoljstva.

Već smo se polako privikli na scenarije koji su nezaobilazni dio velikih događanja: kad su sve pripreme dovršene i kad bi sve trebalo biti gotovo ostaje još samo jedno: pritisnuti dugme i omogućiti da cjelokupno djelo zasja u svom punom sjaju. Svjetlo u svim svojim nijansama i mogućnostima stvara ugodne osjećaje i nezaboravnu atmosferu. Bez svjetla bi sav taj trud ostao u sjeni i ne bi zadobio željeni učinak.

Ne čudi, stoga, što Sveto pismo opisujući stvaranje svijeta započinje riječima: »I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost!« (Post 1,3).

Svjetlost je prije svega Božja oznaka, Božje svojstvo, Božja narav. On je svjetlost naprosto. Svjetlost je sinonim za sve ono što Bog jest u sebi: život, ljubav, vjernost, dobrota, milosrđe, praštanje, solidarnost, suosjećajnost, stvaralaštvo, snaga. To su poruke Božića, jer Bog je sve ono što je on u sebi i po svojoj naravi dolazeći k nama prenio na nas i dao nam svoga Duha, da sve ono što je on, možemo biti i mi.

Istina je da je to moguće ostvariti pod jednim uvjetom, ali taj uvjet nije nemoguć, a Isus ga je sročio veoma jednostavno: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« (Iv 8,12).

Unatoč svem mogućem blještavilu koje nas okružuje, toliki od nas i toliki među nama žive u bezizlaznoj tjeskobi i unutrašnjoj tami srca i duha.

Da bismo sami izašli iz te tame koja nas pritišće i drugima donijeli svjetlo života, jedini sigurni put je povratak i otkrivanje bogatstva Božje objave, jer je njegova »Riječ svjetiljka nozi mojoj i svjetlo mojoj stazi« (Ps 119,105).

Kršćanin je svjestan da prosvjetljenje neće doći samo od sebe i da nije prvenstveno plod osobnih mučnih napora, nego se ostvaruje u međusobnom dijalogu s Isusom Kristom i otvorenosti njegovoj riječi i njegovom načinu života.

Bez svjetla koje od njega dolazi mi ćemo i dalje tumarati u tami zato što za čovjeka svaka stvarnost na svijetu ima dvostruki ili višestruki smisao. Iza onoga što se vidi uvijek postoji i ono što se ne vidi. Iza onoga što se govori uvijek postoji i ono što se misli. Koliko su i kada su naše riječi u skladu s našim mislima? Što je stvarno i istinito: ono što se vidi ili ono što se ne vidi? Ono što se reklo ili ono što se prešutjelo? Kako shvatiti ono što je izrečeno tako da se može shvatiti i tumačiti na stotinu načina?

Zar iz tih naših različitosti: mišljenja, govora, tumačenja, i svih drugih mogućih različitih komunikacija ne proizlaze svi naši problemi, napetosti, svađe, netrpeljivosti, nerazumijevanja?

Koliko nam je potrebno svjetlo odozgo! Koliko nam je potrebno svjetlo Duha Svetoga! Koliko nam je potrebno betlehemsko svjetlo, sam Krist Gospodin, kojeg ni jedna tama ovog svijeta nije mogla obuzeti, nije ga mogla uništiti, niti svesti na razinu same tame. Onog časa kad bi tama zgrabila i preuzela svjetlo, tog istog trenutka bi nestala i bila u potpunosti pobijeđena.

Draga braćo i sestre!

Ovogodišnje božićno Svjetlo želimo živjeti i proživjeti na osobiti način povezani sa slugom Božjim biskupom Antunom Mahnićem, čiju smo stogodišnjicu rođenja za nebo započeli obilježavati 14. prosinca o.g., a nastavit ćemo kroz 2020. godinu.

Ispunjeni smo radošću i ponosom kad slušamo svjedočanstva njegovih suvremenika koji svjedoče:

»Kao što je o svetom Ivanu Krstitelju posvjedočio Krist: “On bijaše svjetiljka, koja je gorjela i svijetlila” (Iv 3,35). I Mahnić je žarko svijetlo, koje je nama katolicima gorjelo i svijetlilo, a i kroz budućnost će kao luč Božje svjetlosti razgoniti tamu umova i modernog poganstva, i katolički će vođe ne samo na čas, nego trajno i ustrajno se radovati tom svjetlu.« (Antun Alfirević, Katolički svećenik, 1938., 7-8).

Moja poruka za ovaj Božić i godinu novu koja je pred nama ne može biti drugačija od ove: kao što je nama i svemu svijetu novorođeno Dijete u Betlehemu svjetlo svijeta i svjetlo života, i kao što je sluga Božji Antun bio i ostao tolikim naraštajima »žarko svijetlo i luč Božje svjetlosti«, i mi kao braća i sestre i učenici Isusa Krista budimo svjetlo jedni drugima. Prihvaćajmo i gledajmo se osvjetljeni svjetlom Evanđelja u kojemu nas Isus Krist svojim primjerom pozivlje na služenje, poštivanje, uvažavanje; ljubav! Više svjetla želi Vama i Vašim obiteljima.

U Krku, 14. prosinca 2019. godine.

Vaš

+ Ivica Petanjak

biskup krčki