Braćo i sestre!
“Ne bojte se! Javljam vam radosnu vijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 1, 10-12). Ova anđelova vesela vijest, objavljena pred nešto više od dvije tisuće godina u okolici grada Betlehema, noćas, danas, postaje za nas stvarnost. Velike svetkovine sjećaju nas i približuju nam velike događaje iz povijesti spasenja. Bogoslužje koje slavimo omogućuje da spasenje, koje se ostvarilo po prošlim događajima, bude udijeljeno nama danas. Na taj način prošli događaji postaju u bogoslužju stvarnost i zbilja po kojoj nam se udjeljuju plodovi rođenja, muke i uskrsnuća našega Spasitelja.
Božićna noć i Božićni dan svetkovina je velike radosti jer je Bog rođenjem svoga Sina uništio u nama strah od smrtnosti i donio nam oslobođenje. To se oslobođenje konkretno ostvaruje u slavljenju Božićnog otajstva, u pomirenju s Bogom, u euharistiji.
Đavao je na početku svojom prijevarom učinio da se čovjek udalji od Boga. Tako je čovjek, lišen svih Božjih darova, potpao pod vlast smrti i došao pod vlast đavla, onoga kojemu je dopustio da ga svlada i pokori. Posljedice toga pada bile su i jesu za ljudski rod kobne i teške, jer su se pokvarenost i zlo toliko umnožili da nas upravo nesnosno pritišću. Ali Bog, bogat milosrđem, nije napustio čovjeka nego se mudro i dobrostivo pobrinuo za njegovo oslobođenje iz toga stanja. Isusovim se rođenjem pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Boga, našega Spasitelja, koji nas je spasio ne po našim zaslugama, nego po svojem velikom milosrđu i dobroti. To se spasenje događa novim rođenjem u krštenju i po djelovanju Duha Svetoga.
Bog je na bezbroj načina mogao obnoviti ljudski rod. Ipak je odabrao takav postupak kojim se za uništenje đavlova djela nije poslužio silom, nego poniznošću i slabošću tijela. Đavao se u oholosti digao protiv Boga i naveo ljude da ohološću otpadnu od Boga. Bog upotrebljava suprotan način. Isus, njegov jedinorođeni Sin, uzima slabost ljudskoga tijela, postaje čovjekom te u potpunoj poslušnosti prema Bogu, svome Ocu, slijedi put poniznosti i na taj način pobjeđuje đavla. Bog koji ne može trpjeti, nije držao nedostojnim biti “čovjek boli, vičan patnjama” (Iz 53, 3), podložiti se trpljenju.
To je početak novoga svijeta, novoga čovječanstva. Zato se Isus rodio novim rođenjem. Začet je od Djevice i od Djevice se rodio. Onima koji su ga primili i povjerovali u njega “dao je moć da postanu Božja djeca” (Iv 1, 12), da prime Božji život. Oni su – to je potpuno točno reći – rođeni od Boga. Predragi! Nemojmo površnim i praznim tobožnjim slavljima banalizirati veliki događaj Božića. Danas treba ponoviti poziv svetoga Leona Velikog, pape: “Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo! I kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se kojoj Glavi pripadaš i kojeg si Tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo. Tvoja je cijena Kristova krv. Naš Gospodin koji te iz milosrđa otkupio, sudit će ti po pravdi” (Iz gov. na Božić 440. god.).
Predragi! Prigrlite Krista koji se rodio u našem tijelu. Otvorite mu vrata svoga života i svojih obitelji. Dozvolite mu da vam donese svoju radost. On neka vam svakim blagoslovom usreći ovaj Božić i sljedeću godinu!
To vam želi vaš biskup
Valter
U Krku, na drugu nedjelju došašća, 7. prosinca 2008.