Sretan Božić i nova 2017. godina!

Poštovani slavitelji Božića, draga braćo i sestre!
Božićno otajstvo nije samo lijep zbir narodnih običaja koji doista jesu prekrasni u našem hrvatskom narodu. Božićno slavlje nije ni vanjski sjaj koji se već tijekom čitavog mjeseca prosinca može vidjeti po našim ulicama, na ukrasima kuća, trgova s okićenim jelkama. Nekima za taj ugođaj bitni dio Božića mora biti i snijeg, koji doista može pasti jer je to zimsko vrijeme – premda nije tako na svim meridijanima i paralelama diljem našega kontinenta (tako da npr. u Australiji upravo započinje toplo pa čak i vruće ljeto). Sve je to samo dekor koji povezujemo sa slavljem Božića, ali to nije bit Božića.

Bit božićnog slavlja je upravo otajstvo, tj. misterij ili tajna. Tajna vjere jest da se u vremenu Bog utjelovio i postao čovjekom. Bilo je to prije više od dva tisućljeća – zbog tog događaja, koji je doista povijesni događaj „broj jedan” – broje se godine, tako da ova godina koja završava jest 2016. godina od Kristova rođenja ili kako se od davnine uobičajilo reći: Godina Gospodnja – Annus Domini, a uskoro započinje 2017. Godina Gospodnja. No, je li ova prošla to doista i bila, i hoće li nadolazeća koja za tjedan dana počinje zaista biti „Godina Gospodnja” ovisi o svakome od nas, draga braćo i prijatelji, jer mi svojim ponašanjem trebamo omogućiti – budući da smo bića obdarena slobodom – hoćemo li Bogu dopustiti da vlada našim danima, mjesecima i godinama, odnosno jesmo li prihvatili činjenicu da se Isus u Betlehemu rodio i za nas kao naš Krist, tj. Mesija i Gospodin.

U Predslovlju Božića govorimo: „Dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima” (božićna prefacija).
Mi smo u Sisačkoj biskupiji proglasili ovu pastoralnu godinu Godinom djece. Željeli smo tako osobito staviti u središte našeg vjerničkog zanimanja, molitve i brige – djecu: njihovo rođenje, rast, odgoj i obrazovanje. Najprije, moramo sa žalošću ustanoviti kako se svake godine rađa manje djece u našoj Domovini, a također i ovdje, u našoj Sisačkoj biskupiji. To je postalo čak zabrinjavajuće. Koliko možemo pomažemo obiteljima s više djece, biskup odlazi krstiti peto, šesto i brojnije dijete u obitelji u župi gdje roditelji žive te im daje određeni dar. Imamo i zakladu Kardinal Franjo Kuharić kojom pomažemo brojnim obiteljima – usput: kardinal Kuharić bio je 13. dijete u svojoj obitelji. Otvorili smo i dječji vrtić da bismo pokazali da se kao Crkva želimo uključiti u brigu za malene. Također držim da je veoma važna inicijativa „40 dana za život”, koja je i ove jeseni u našem biskupijskom gradu Sisku već treću godinu po svojim volonterima svjedočila naše kršćansko opredjeljenje za život a protiv pobačaja i ubijanja nevinih. U božićne dane imamo i blagdan Nevine dječice, kada se sjećamo kako je kralj Herod dao poubijati malu mušku dječicu u Betlehemu, da bi se tako riješio predmnijevanog suparnika tj. pretendenta za kraljevsko prijestolje. Ne stradavaju li i naša djeca, tek začeta u utrobi majke, kada majka – često i zajedno s ocem – želi pobaciti dijete? A maleno dijete treba roditelje, njihovu ljubav i brigu, a ne odbacivanje i prezir – kao da su djeca smetnja a ne dar! Djeca, koju smo stavili u središte naših molitava i brige ove pastoralne godine, trebaju ljubav roditelja, ali i djedova i baka, svoje starije braće i sestara, svih odraslih u čiji svijet dolaze.

Stoga o ozračju cijele zajednice ovisi hoće li dijete biti s radošću primljeno kao željeno i dobrodošlo ili će biti odbacivano kao ono koje smeta i remeti komotnost starijih. A kako je kratkovidno to što čine oni koji se odriču života i ubijaju nevinu dječicu! Takvi rade sami protiv sebe i dugoročno štete cijelom društvu i narodu.
A Bog je došao među nas ljude upravo kao malo dijete. Tako je pokazao svoju želju da „bude nama u svemu jednak, osim u grijehu” (Heb 4, 15). Papa Franjo u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici „Amoris laetitia – Radost ljubavi” govoreći o ljepoti obitelji kaže: „Dobro je imati na pameti da je svatko od nas dijete. U svakoj osobi ‘i kad postane odrasla osoba, ili starija osoba, i kad postane roditelj, ako se nalazi na odgovornom položaju, ispod svega toga ostaje identitet djeteta. Svi smo djeca. I to nas uvijek vraća na činjenicu da život nismo dali sami sebi, nego smo ga primili. Velik dar život prvi je dar koji smo primili” (AL, 188).

Dolazak Sina Božjega k nama ljudima u liku malog Djeteta pouka je i nama da budemo ponizni i svjesni da smo – kako Papa kaže – svi mi djeca te da poštujemo i volimo djecu. Bez djece naime nema života, nema budućnosti jednog naroda, nema ni budućnosti Crkve, naroda Božjega. Zato je Božić blagdan djeteta – Djeteta Isusa i svakog djeteta, koje je ne samo sin ili kćer svojih roditelja nego i dijete Božje.

Bit Božića je prihvaćanje Djeteta Isusa u naš život, u život naših obitelji, u život naših gradova i sela, u život našeg naroda. I to iz godine u godinu, dapače svakog dana i svakog časa. To je prije svega duhovno iskustvo, događaj radosti zbog susreta – susreta čovjeka s Bogom.
U tom ozračju i s tim mislima želim vam svima, dragi prijatelji, čestit Božić i blagoslovljenu novu 2017. Godinu Gospodnju, godinu Djeteta Isusa!