Kada želimo pamtiti neki događaj, tada obično zabilježimo dan, mjesec i godinu. Kada želimo nešto učiniti, onda si odredimo vrijeme kada ćemo to napraviti. Često čujemo uzrečicu: ovo će biti prije Božića, ili ovo ću učiniti poslije Božića. Božić je često puta neki orijentir u godini i spominjemo ga češće nego neke druge dane ili blagdane. No, što je uopće Božić i kako bismo ga definirali?! Vjerujem da bi svaki imalo obrazovan čovjek znao reći: Božić je dan kada je na svijet došao Isus Krist. Neki bi dodali: to je sin Božji, to je utjelovljena riječ Božja. Neki bi znali reći da se od toga događaja broje godine. Neki bi rekli da je Isus čovjek s izvanrednim sposobnostima, ali ipak samo običan čovjek, sin Josipa i Marije. Neki bi možda još i danas rekli: sve je to samo izmišljena priča koja je postala legenda, kako smo to za vrijeme ateističkog komunizma učili u školi.
Što je Božić?! Kratko rečeno, Božić je Božji govor čovjeku. Bog želi komunicirati s čovjekom, želi uspostaviti dijalog, a čovjek se možda pita: zašto, koji je njegov interes? Odgovor je vrlo jednostavan: ljubav i ništa više, ljubav prema svakom čovjeku. Bog želi biti s čovjekom, želi mu pokazivati put u život, želi mu biti svjetlo života. Bog ne želi da čovjek luta ovom zemljom. No, čovjek u svojoj slobodi, u tom velikom Božjem daru, može otkloniti Božju ljubav i Božju dobrotu. Može otkloniti ponuđeni dijalog, može otkloniti Božji govor. Zar se ne događa često u našemu životu da ne želimo čuti drugog čovjeka, ili ga čujemo površno ili preziremo njegov govor, njegovu riječ? Slično se može dogoditi u odnosu prema Bogu i njegovoj riječi. I stoga, pripremajući se za slavlje Božića i slaveći tu svetkovinu pitamo se: želimo li stvarno čuti Božji govor, želimo li primiti njegovu utjelovljenu Riječ?! Slušamo li mi vjernici, kršćani, katolici u našoj domovini Hrvatskoj u našoj Crkvi Božji govor ili nam je Božić zastrt nekim sporednim običajima koji potpuno zasjenjuju otajstvo Božića? Nismo li već gotovo, barem u javnosti, izgubili advenat – došašće, kao pripremu za istinsku pripremu Božića? U jutarnjoj molitvi u adventu molimo: Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje: oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi.
Nismo li već davno prije Božića prigušili taj „jasni glas” pretjerujući u konzumerizmu i kićenju vanjštine, a zaboravljajući na nutrinu u kojoj se jedino može čuti Božji govor. Bilo bi možda dobro malo prigušiti svjetlost izvana da bi jače zasvijetlila svjetlost u duši. Malo smanjiti buku i galamu ljudskih riječi koje su često prazne i beskorisne, ali koje nam se agresivno nameću iz raznih medija, da bi se jače čula Božja riječ koja je tako snažna da ima moć spasiti čovjeka. To je ona riječ o kojoj svjedoči sv. Ivan: „… I Riječ tijelom postala i nastani se među nama”. Božić je svakako radostan događaj kojeg slave mnogi ljudi diljem svijeta. Neka se stoga ta Riječ nastani u svakome od nas pojedinačno, u našim obiteljima, u našim redovničkim zajednicama, u našim župama, u našoj Crkvi, u našem hrvatskom narodu koji već skoro 14. stoljeća slavi Božić.
To Vam od srca želim!

Božić, 2014.

mons. Josip Mrzljak
varaždinski biskup