Slava Bogu na visinama i na zemlji mir! Danas Betlehem prima Onoga koji uvijek sjedi s Ocem. Danas anđeli rođeno djetešce kao Boga slave kličući: Slava Bogu na visinama i na zemlji mir ljudima dobre volje!

Braćo i sestre u Kristu Isusu! Ovih dana naše su oči uprte prema malom mjestu Betlehemu, najmanjem među kneževstvima Judinim jer u njemu se rodio vladar novog Izraela, naroda Božjega (usp. Mih 5,1). Dođosmo iz svojih stanova, iz svojih obiteljskih kuća u svoju crkvu da bismu tu, u našem zajedničkom duhovnom Betlehemu, bili nazočni rođenju jednoga djeteta čije rođenje ljudima davno navijesti prorok Izaija: “Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, što znači S nama Bog!” (Iz 7, 14; Mt 1, 23). Tom našem Emanuelu iz svega srca svoga i iz sve duše svoje kličemo i pjevamo “Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš…” On, “Bog predvječni”, već na početku vjekova to je obećao prvim ljudima, jer On uvijek ostaje S nama Bog. Čovjeka, sliku svoju na zemlji, ljubi i za njega će sve učiniti da ga vrati u prvotno stanje milosti. Svjesni te blagodati Božje otvorit ćemo mu ovih dana svoje srce i slaviti ga i klanjati mu se i zahvaljivati mu što je tako na vidljiv način htio biti među nama grješnicma da bi nas ponovno uzdigao na razinu djece Božje. Nije se htio roditi u carskim palačama, iako je On car nad carevima i kralj nad kraljevima. Za svoju carsku palaču izabrao je špilju na poljanama betlehemskim. Umjesto ugodne i tople kolijevke, htio je da bude položen u jasle na slamu poput najvećeg siromaha, poput sluge. Kakve li Božje poniznosti! On najuzvišeniji, Svevišnji, stvoritelj svega, u jaslama!

Anđeoski korovi siđoše nad Betlehem i zapjevaše hvalu Bogu svome: “Slava Bogu na visinama!” Radujte se, narodi, i veselite se jer se za vas rodio Spasitelj, Mironosac. Nema više mjesta nespokoja u dušama vašim, jer novo doba sada počinje. Anđeoska pjesma probudi pastire koji brže bolje uzeše najljepše janje, podoše do obližnje špilje i pokloniše se svome Pastiru i Janjetu Božjem pokloniše svoje izabrano janje. Ali vijest o rođenju novoga Kralja u Betlehemu proču se i na daleki Istok. Trojica umnika, mudraca zvanih, osedlaše svoje deve, uzeše darove koji priliče Kralju i pohitaše vođeni neobičnom zvijezdom na nebu prema Betlehemu. I nađoše novorođenoga Kralja, duboko se njemu pokloniše i svoje mu dare predadoše: zlato kao Kralju, tamjan kao Svećeniku, smirnu kao Pomazaniku.

Marija i Josip svu svoju sirotinju na brzinu skupiše, uzeše dijete Isusa i bježe iz Betlehema u zemlju egipatsku, jer krvoločni kralj židovski Herod ruku svoju podiže htijući ubiti novoga Kralja. No još nije došlo vrijeme za žrtvu. Trebat će prema Božjem promislu proći još tridesetak godina da bi taj isti Isus rođen u Betlehemu, Jaganjac Božji, dragovoljno prihvatio žrtvu koju mu je namijenio nebeski Otac radi nas i radi našega spasenja. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni ” (Iv 3, 16). Eto, u tome je sve! U Božjoj ljubavi prema čovjeku. I upravo to ovih božićnih dana slavimo.

Međutim, svede li se naš Božić na lijepe običaje, na bogatiji stol, na okićenost naših stanova, kuća, ulica, trgova i trgovina, na to vanjsko blještavilo, onda smo sasma krivo shvatili poruku Božića. Svi smo mi pozvani, kao ono anđeli, pastiri i mudraci, da radosna srca pristupimo k Isusu kao što to čine bezazlena djeca, jer On sam reče: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18, 3). O obraćenju je, dakle, riječ. Obratiti se znači promijeniti svoj grješni način života, ropsku vezanost na ovozemaljske stvari kao da Boga nema. Naši svakidašnji razgovori često se svode samo na dnevnu politiku, na poskupljenja, na klimu, na kritiziranje svojih bližnjih i na druge čisto ovozemaljske stvari. A s tim u vezi reče Isus: “Nemojte zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti? ili Što ćemo piti? ili U što ćemo se obući?’ Tà sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve ostalo nadodat će vam se” (Mt 6, 31 – 33). Dakle, nama kršćanima na prvom mjestu u životu mora biti Bog i njegova slava, a onda i ljubav prema svakom čovjeku. Svakodnevna molitva bilo osobna bilo zajednička u obitelji, nedjeljom i blagdanom poći u svoju grkokatoličku crkvu i u zajedništvu s ostalim župljanima po svom obredu Boga slaviti, povremeno ili kad god to traži savjest pristupiti Isusu i kroz svetu tajnu ispovijedi od njega oproštenje grijeha zamoliti, u bolesti svećenika pozvati da moli za ozdravljenje, štiti i zalagati se za život čovjeka od njegova začeća, bližnjemu od srca oprostiti i od njega oproštenje tražiti, u životu samo istinu govoriti i za istinu svjedočiti, ne popustiti napasti tuđe prisvojiti, držati do svoga osobnog dostojanstva i do svoje časti, ali isto tako i dostojanstva i časti svakoga čovjeka: muškarca i žene. “To čini i živjet ćeš!” (Lk 10, 28) – kaže Isus. Zašto si ne bismo omogućili jedan novi, kvalitetniji život; zašto ne bismo bili sretniji i radosniji u životu? Sve nam je od Boga ponuđeno, sve nam je dano “kao na dlanu”, no taj nezasluženi dar treba uzeti. U tome je, draga moja braćo i sestre u Kristu, sva filozofija našega života. Ali Isus je svoju poduku obično završavao riječima: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (Mk 4,9). Moleći Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, za nas u Betlehemu rođena, da nam svima, u ovoj godini Velikoga jubileja proslave 400. obljetnice crkvenog zajedništva u Hrvatskoj, otvori uši da čujemo njegovu Radosnu vijest, da nam svima otvori oči da ga gledamo licem u lice i tako i mi postanemo lice Božje, da nam svima otvori srce kako bismo imali srce za njega i za svakoga čovjeka, želim sa svima vama podijeliti radost Božića. Neka naše srce bude kolijevka maloga Isusa, Božića našega! Amin.

Božić, 2011.
Nikola Kekić
biskup križevački