Preuzvišeni i dragi nadbiskupe i metropolite Marine!
U ovom svečanom trenutku zajedno s Vama, Vašim svećenicima, redovnicima i redovnicama, cijelim Božjim narodom, od srca se radujem i Bogu zahvaljujem za sretno privedeno kraju nastojanje oko uzdignuća Đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije na Đakovačko-osječku nadbiskupiju, osamostaljenje Srijemske biskupije i uspostavu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, posebno za Vaše imenovanje za prvog nadbiskupa i metropolita.

Svaki crkveni organizacijski preustroj u skladu sa zahtjevima vremena ima svoju važnost. To osobito vrijedi za hrvatski istok. Prigodom utemeljenja Požeške biskupije 1997. godine izrazio sam određenim osobama u Zagrebu mišljenje da je bilo dobro istovremeno osnovati i Slavonsku metropoliju kako bi Slavonija kao važna hrvatska regija postala crkveno ono što su druge regije bile od 1969. godine. Kada je u pripravi za proslavu 150. obljetnice Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine pokrenuta inicijativa da se ona nazove Zagrebačkom crkvenom pokrajinom, smatrao sam da se pukim mijenjanjem imena ne može ništa značajnije postići, te sam se zauzeo za osamostaljenje Srijemske biskupije i uspostavu Slavonske crkvene pokrajine sa sjedištem u slavonskoj metropoli Osijeku.
Za njezin osnutak najveću zaslugu imate Vi, preuzvišeni nadbiskupe Marine, koji ste svojom strpljivošću i upornošću, argumentirano i s jasnoćom podastirali Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Apostolskoj Stolici u Rimu ozbiljne razloge i pružili potrebna jamstva za uspjeh crkvenih strukturalnih promjena u Slavoniji, te su svi Vaši prijedlozi u potpunosti prihvaćeni. Od srca u bratskoj iskrenosti i odanosti čestitam Vam na tom uspjehu, kao i na imenovanju za prvog nadbiskupa i metropolita. To činim u ime ovdje nazočnih članova Požeškoga stolnog kaptola, arhiđakona i dekana, drugih svećenika i vjernika naše Biskupije.
Utemeljenjem nove crkvene pokrajine papa Bendikt XVI. zacijelo je odao priznanje svemu onome što je tijekom stoljeća u ovom dijelu Hrvatske, na prostorima Slavonije-Baranje i Srijema raslo i izgrađivalo se u krilu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, zauzetošću požrtvovnih franjevaca u vrijeme osmanlijskog carstva, a nakon njega zaslugom biskupa – od Antuna Mandića, Požežanina i slavnog Jurja Strossmayera, Osječanina, do vjernih pastira u doba komunističke vlasti. Iskreno se radujem stoje zemljopisna, povijesna a osobito duhovna povezanost vjernika u Slavoniji, od Istoka do Zapada, od Vukovara do Pakraca, jednako tako i onih u Srijemu, pročišćena u njihovim patnjama, nadasve tijekom Domovinskog rata, dobila svoje crkveno značenje u novoj metropoli]i.
Preuzvišeni nadbiskupe Marine! Biti prvi u nizu metropolita jest čast, ali još više privilegij, jer svojim umijećem i radom oblikovat ćete početke djelovanja nove crkvene
pokrajine. Vi ste u brojnim prigodama i na mnogo načina posvjedočili da znadete raditi i s osjetljivošću za suvremene probleme tražiti nove evangelizacijske putove u duhu II. vatikanskog sabora. Posebno ste to očitovali u pripravi i slavlju Vaše biskupijske sinode. Znakovito je što upravo danas proglašavate njezine zaključke. Čestitam Vam za to djelo u uvjerenju da će se dragocjeno sinodsko iskustvo prenijeti na rad i u zajedništvo naše crkvene pokrajine, za izgradnju Božjeg naroda povjerenih nam mjesnih Crkava.
Neka živi, cvate i raste naša nova crkvena pokrajina pod vašim vodstvom, praćena Božjom pomoću, zagovorom svetoga srijemskog metropolita Metoda i blaženoga zagrebačkog metropolita Alojzija!

Antun Škvorčević
požeški biskup