Drago mi je što vas mogu sve pozdraviti na ovom Četvrtom pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike koji organizira Vijeće za kler i Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju. A ovogodišnja tema je “Pastoral braka i obitelji s posebnim osvrtom na pastoral zaručništva”. Uz nazočnu gospodu kardinala Bozanića i biskupe mons. Hranića, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, te mons. Huzjaka, predsjednik Vijeća HBK za kler, pozdravljam vas velečasna gospodo predstavnici naših nadbiskupija. Što reći na ovom studijskom susretu koji ima temu braka i obitelji? Usudio bih se parafrazirati čestitku koju su nedavno uputio mladom bračnom paru u prigodi njihovog vjenčanja kad sam napisao nekoliko biblijskih citata kako bi im pomogao da shvate to “veliko otajstvo” o kojem piše apostol Pavao i drugi sveti pisci nadahnutih tekstova.

No, uz te osnovne misli iz Svetoga pisma, gdje je brak opisan kao jedinstvena i nerazrješiva stvarnost kojoj su temelji građeni na ljubavi koja ne zavidi i ne traži svoje, nego se dariva, izrekao sam i nekoliko opisnih detalja koje ta sveta stvarnost predstavlja. Tako se brak opisuje kao savez koji Bog sklapa s čovjekom, a obilježja saveza su stabilnost i vjernost. Ovim trima riječima, saveza, vjernosti i stabilnosti dodao sam i riječ “hoda”. Jer, brak je stabilni savez vjernosti u hodu. Njega se, naime, živi i stvara svakodnevno i u svakom trenutku. A njegov uspjeh i blagoslov nisu unaprijed u zvijezdama zapisani, nego su darovani slobodi i ljubavi dvoje supružnika. Bezuvjetni, dakle, dar u neuvjetovanoj slobodi.

Uz biblijske tekstove i karakteristične riječi braka i obitelji ukazao sam im i na neka bitna područja na kojima se očituje hod bračnog para u savezu vjernosti i stabilnosti. Prvo od njih jest molitva. Ona je privilegirano područje i vrijeme gdje se sakrament braka ostvaruje i učvršćuje. Nisu uzalud naši biskupi u Ninu 1979 proglasili slogan: Hrvatska obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi! Zajednička molitva, hodočašće i zajedničko pohađanje crkve izvrsna su i privilegirana mjesta učvršćenja bračnog saveza.

Uz molitvu tu su i zajedničke odluke gledom na rad, zaposlenje, odgoj djece i mjesto boravka, kao i neke teme i stvari oko kojih se bračni parovi teže slažu. No, važno je da to oni znaju, o tomu razgovaraju i ne traže “navijače među svojima”. Jer, svjesni su kako je njima u zadatak palo da to skupa nose i rješavaju. Imajući uvijek u pozadini preporuke i riječi svetih pisaca, poput Pavla koji veli “muževima neka ljube svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu”, a ženama određuje “neka poštuju svoje muževe”. S dubokom vjerom i sviješću kako je to Božje otajstvo uistinu veliko (Ef 5, 21).

Neka nam ovo studijsko druženje pomogne biti sve više svjesni tog velikog Božjeg plana s ljudima. A u nama, navjestiteljima toga otajstva, neka ojača i probudi revnost da u hodu pratimo naše obitelji kako bi Božji savez sklopljen u sakramentu ženidbe ostvario višestruke plodove stabilnosti i vjernosti. Dok vas još jednom od srca pozdravljam, želim iskreno bratsko druženje i plodno zborovanje na ovom IV. pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike.

+ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije