Liturgijska čitanja: Pnz 18,15-20; Iv 7,14-18;

1. Okupili smo se danas u Krapini da sudjelujemo u slavlju đakonskoga ređenja. Sada nam je prečasni Rektor Zagrebačke bogoslovije predstavio četvoricu mladića sa zamolbom: “sveta Majka Crkva ište da ovu našu braću zarediš za službu đakona”. Ta želja i molba izrečena je u ime Crkve.
Pitam vas: u ime koje Crkve? Odgovor glasi: u ime naše Crkve zagrebačke koja živi i djeluje više od devet stoljeća na ovim prostorima. Tu, Božju Crkvu sada na osobit način predstavljamo mi okupljeni u župnoj crkvi svetog Nikole biskupa u Krapini.
Sve vas radosno pozdravljam; ponajprije vas kandidate za sveto ređenje: tebe Darko, tebe Mato, tebe Marko i tebe Branko; pozdravljam vaše roditelje, braću i sestre te svu rodbinu; pozdravljam vaše župnike i sve nazočne vjernike iz vaših župa: Gradeca, Mihovljana, Popovače i Zajezde; pozdravljam nazočnu braću svećenike, đakone, redovnike i časne sestre redovnice; pozdravljam krapinskog Župnika, sve vjernike ovoga Grada i sve hodočasnike; posebno pozdravljam prečasnog Rektora, Duhovnika, sve odgojitelje i bogoslove Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu kao i nazočne profesore Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a s posebnom ljubavlju i nadom pozdravljam djecu i mlade vjernike koji su danas rado došli na ovo slavlje.
Predragi vjernici, ova Crkva ište da ove mladiće zaredimo za službu đakonata. Ona tom molbom izražava svoju potrebu, a danas ovdje okupljena raduje se ovom činu i u vjeri osjeća da se sada među nama događa nešto sveto.

2. U prvom čitanju Gospodin govori Mojsiju: “Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim” (Pnz 18,18). Bog je u potpunosti ispunio to obećanje dano Mojsiju poslavši svoga Sina koji se utjelovio za spasenje ljudi. Bog ostaje vjeran svom obećanju. Znak trajanja i ostvarivanja tog obećanja je ovaj euharistijski čin koji vršimo, a u koji se divno uklapa ovaj biser-čin, đakonsko ređenje. Ova četvorica mladića izabrana su za zaređene službenike kako bi se drevno obećanje dano Mojsiju ponazočilo u ovom povijesnom času.
Braćo i sestre, tko je prorok? Prorok je osoba kojom se Bog služi da bi narodu priopćio svoju istinu i svoju volju. Povijest spasenja označena je prorocima, to jest onima koji “govore u Božje ime”. U Isusovo vrijeme Židovi su iščekivali Mesiju kao novog Mojsija koji će biti savršen prorok i još više od proroka. Iz te perspektive razumijemo zadivljenost Isusovih slušatelja o čemu nam svjedoči evanđelje: “Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci” (Mk 1,22).
U Isusu se je na svijetu pojavila utjelovljena Božja Riječ. Isus koji govori u ime Božje više je od proroka: “Znam tko si: Svetac Božji!” (Mk 1,24). Nečisti duh ga ne zove prorokom, nego upotrebljava izraz koji se pridaje Mesiji. Naziva ga: Svetac Božji. Isus je onaj koji potpuno pripada Bogu Ocu

3. Dragi ređenici, sveti Red suobličuje nas Kristu da bismo se poput njega potpuno predali Ocu. Sveti Augustin komentirajući Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla” (Iv 7,16), ovako to izriče: “Moje je ne-moje” (In Io. Evang. Tractatus, 29,3). U tome je, predraga braćo, tajna života.
Ti, dragi kandidate, koji ćeš biti zaređen za đakona, uči i vježbaj veliki zadatak koji trebaš svojim ljudskim zalaganjem po konkretnoj ljubavi izvršiti, jer “tvoje je ne-tvoje”. To je paradoks koji u punini otkriva neponovljiv misterij Križa, što ga ovih dana razmatramo, a u kojem se ostvaruje najradikalnije posjedovanje. U potpunom predanju Ocu sve se ponovno vraća. Onaj koji je izvor svakoga očinstva, onaj koji svemu čini da postoji, sve drži u zagrljaju Svoga milosrđa. Ako njemu dajem svoj život, ponovno ga nalazim. Uistinu potrebno je stalno Bogu u slobodi i intimnosti svoga srca ponavljati: “Moje je ne-moje”. Želim vama, dragi ređenici, kao i svima ovdje nazočnima, da svaki dan svoga života napredujemo u toj logici ljubavi. Ta djelotvorna ljubav, koja traži potpuno predanje Bogu, snaga je naše službe.
Đakoni, kao i svećenici pozvani su prikazivati svoj život za dobro ljudi njima povjerenih. To postavlja jedan uvjet. Traži nepodijeljeno srce koje zna ljubiti Boga iznad svega a bližnjega kao sebe samoga. Stoga ću uskoro pitati ove kandidate: “Vi koji ste pripravni prihvatiti beženstvo: Hoćete li, kao znak svoga predanja Kristu Gospodinu, trajno čuvati tu odluku radi kraljevstva nebeskoga u službi Bogu i ljudima?” Takav život traži nepodijeljeno srce koje na prvo mjesto stavlja ljubav prema Gospodinu te prihvaća sve zadatke i izazove poziva i poslanja živeći ih u svjetlu i snazi te ljubavi.
Predragi, nepodijeljeno srce nije plod samo našega nastojanja, ono je u prvom redu dar izabranja, dar Duha Svetoga koji u ređenju silazi na vas. Potpuna šutnja kojom će biti popraćeno polaganje biskupovih ruku na vaše glave, jest trenutak u kojem se događa susret između Božje slobode koja vas izabire u Duhu Krista Uskrsloga, uzimajući vas u svoju službu, i vaše slobode koja odgovara spremnim prihvaćanjem dara izabranja, prihvaćanjem bez zadrške.

4. Dragi ređenici, po ređenju ulazite u posebno zajedništvo s Kristom. Vi ste na osobit način prijatelji Isusovi. “Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga” (Iv 15,15), govori nam Isus. Čuvajte i razvijajte to prijateljstvo s Isusom. S njim se zadržavajte u molitvi, s njim razgovarajte, njemu povjeravajte tajne svoga srca, s njim rješavajte pitanja i probleme svoga života i svoje službe. Vaš odnos s njim neka izražava prijateljsku ljubav koja je ispunjena povjerenjem i predanjem.
“Biti povezan s Isusom – poručuje nam Benedikt XVI. – znači uspostaviti odnos s Onim koji je dao samoga sebe kao otkupninu za mnoge… To zajedništvo s Isusom Kristom za sobom povlači zajedništvo s drugima, sa svima. On nas obvezuje da živimo za druge, ali samo u zajedništvu s njim moguće je doista živjeti za druge, za sve ljude” (Spe salvi, 28).
Dragi prijatelji, ulazeći po sakramentu đakonata u prvi stupanj crkvene hijerarhije polažete u poniznosti i velikodušnosti čitav svoj život na službu drugima u duhu Kristove ljubavi. Stoga rado zazivam Duha istine i ljubavi na ovo novo razdoblje vašega životnog puta. Obećavam vam da ću vas ustrajno pratiti svojim molitvama. Povjeravam vas nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca. Neka vaš život u službi Crkve potakne druge mlade vjernike, možda i ovdje nazočne, da donesu hrabre odluke, te odgovore na Gospodinov poziv, kako bi svjedočili današnjem čovjeku ljepotu života po evanđelju.
Sačuvaj, nebeski Oče, korake ovih svojih sinova, kako bi mogli svoj život oblikovati po životu Isusa Krista, Tvoga Sina i učini ih darom Duha Svetoga, poniznim i svetim službenicima, postojanim svjedocima tvoje ljubavi prema svakom čovjeku.
Bog nade i utjehe neka bude sa svima vama. Amen.