Čitanja od dana: Iz 1, 10.16-20; Ps 50, 8-9 17-21; Mt 23, 1-12

1. Čuli smo kratki odlomak iz Matejeva evanđelja, iz 23. poglavlja. Nakon što u prethodnim poglavljima (21. i 22.) ušutkao farizeje, saduceje i pismoznance, Isus prelazi u napad koji doseže vrhunac u upravo u današnjem izvješću (Mt 23 1-12). Matej je, dakle, u ovom poglavlju sabrao prijekore i prokletstva koja je Isus izgovorio protiv farizeja i pismoznanaca tijekom svoga javnog djelovanja. Pismoznanci su se, naime, zdušno posvećivali studiju i poznavanju Zakona pa su bili utjecajni u njegovom ispravnom tumačenju i poučavanju, kao i u presudama i sudskim raspravama. Farizeji s druge strane kao stranka držali su Zakon apsolutnom vrijednošću na duhovnom i profanom, na društvenom i osobnom polju, posebice u vremenu kad su otačke predaje bile ugrožene prodorom helenskog duha. A sebe su smatrali “čistima” i pravednima. I bili odvojeni od drugih, pa odatle i ime “farizeji’ (odvojeni). Pismoznanci i farizeji zajednički su nametali na leđa vjernika nesnosni teret zakona kako su ga oni shvaćali, a sami sebe su bez škrupula oslobađali obveza zakona.

Imajući to pred očima Mateje je, kako rekoh, sabrao u 23. poglavlju vrlo oštru i nesmiljenu osudu pismoznanaca i farizeja, koji su se na izvan pokazivali pravednima i svetima, a već su odlučili smaknuti Isusa. Stoga, Isus najprije upravlja riječ svijetu i svojim učenicima pa veli: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite i obdržavajte sve što vam kažu, ali nemojte se ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi prstom makli.” (Mt 23, 1-4). “I sva svoja djela čine da ih ljudi vide”. Sebe predstavljaju pred svijetom kao savjesne opslužitelje Zakona, da ih ljudi vide i hvale. “Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima.” Sve su to vidljivi i očiti znakovi pohlepe i taštine.

2. Ovaj Isusov govor asocira nas na riječi pape Franje na tradicionalnom okupljanju Vatikanske kurije (22. prosinca 2014.). Bio je to snažan ispit savjesti, ne samo za djelatnike Kurije, nego za sve kršćane. Na svom prvom susretu 2013. godine Papa je govorio da svi koji rade u Kuriji trebaju se “isticati stručnošću, predanim služenjem i svetošću života”, te ih pozvao da ne budu “birokratski carinici” koji priječe djelovanje Duha Svetoga. Na Novogodišnjem pak susretu Papa je govorio o “bolestima” međuljudskih odnosa, pa naveo ništa manje nego 15 teških bolešćurina, među kojima je spomenu “zakrečenost” pameti i uma, “duhovni Alzheimer”, egzistencijalnu shizofreniju, funkcionalizam, ravnodušnost prema drugima, klevetanje, trač i ogovaranje.

Zadržimo se trenutak na traču, to velikom neprijatelju međuljudskih odnosa kako veli Papa. Trač je prema njemu znak je “duhovne praznine”, jer, kad celibatarac nema duhovnih i pastoralnih plodova, sklon je u svojoj “ogorčenosti” tračati druge. On time, veli Papa, truje zrak pa se stvaraju prepreke za evanđeosko, duhovno i plodno ozračje. Zato kad primijetiš da ima nešto kod brata svećenika što te smeta i što misliš da nije dobro ni za njega ni za ugled klera, pođi i reci mu to. Ako te ozbiljno ne shvati, reci to svom biskupu ili kojem njegovom intimnom prijatelju kako bi mu se pomoglo da se izvuče i popravi. I ne tračaj o tomu prije nego se što pokušalo učiniti u vidu popravka. Đavlu je najdraže kad se nađe na banketu gdje se trača i pretresa tuđe grijehe, mane i propuste. On se tada veseli i likuje. Trač, naime, nanosi veliku štetu kleru i biskupiji, a napasnik ne želi da Crkva bude plodna, složna i radosna majka.

3. Osobe koje boluju od “bolesti ogovaranja” Papa je usporedio sa “sijačima razdora”. Ta bolest počinje možda običnim trivijalnim razgovorima. Ali, s vremenom toliko “opsjedne” dotičnog čovjeka da on postaje “neprijateljem”, poput onog “sijač kukolja” iz evanđelja (Mt 13, 24). Papa Franjo je još neposredniji i slikovitiji pa veli kako u mnogim slučajevima takav pojedinac postaje “hladnokrvnim ubojicom” dobroga glasa svojih kolega i svoje subraće. To je bolest kukavicâ koji nemaju hrabrosti reći u lice osobama, pa im govore iza leđa. Braćo, čuvajmo se terorizma naklapanja, trača i ogovaranja, upozorava papa Franjo. Osim ogovaranja Papa je se posebice okomio i na “boleštinu zatvorenih kružoka” kad je “pripadnost zatvorenom krugu “simpatizera i istomišljenika” važnija nego pripadnost Mističnom tijelu Kristovu.

Može na prvi pogled izgledati ovaj govor u svečanoj dvorani Clementini kao “nespretna korizmena pouka”, kako su to neki komentirali. No, osuda oholosti, karijerizma, trača i ogovaranja, žudnje za vlašću, pohlepe i tvrdokornosti dobar je i prikladan ispit savjesti za sva vremena; za svakog vjernika, i posebice za svakog Isusovog sljedbenika i učenika koji u njegovo ime nastupa i njegovom ovlašću dijeli Svete Tajne. Papa Franjo, treba to priznati, kao javna osoba može objaviti ovakve loše vijesti, a da one ne proizvedu očaj i beznađe.

4. Usudio bih se k tomu ustvrditi kako je ovaj Papin govor na tragu onoga što nam Matej donosi u današnjem čitanju. To je zapravo Isusov obračun s farizejima i pismoznancima koji završava sa “sedmerostrukim jao” vama, licemjeri! (Mt 23, 13-32). Zašto “jao vama”?! Zato što su svojim iskrivljenim i samovoljnim tumačenjem učinili nemogućim opsluživati propise Zakona. A oni, kao službeni predstavnici vjere, postali su zaprjeka u tomu. Iskrivili su sliku Boga i pretvorili se u žandare i tirane. I ne čudi što danas slušaju Isusov ukor i prijetnju: Jao vama! Jao vama što ljudima zaključavate kraljevstvo nebesko, a sami ne ulazite tamo, niti dopuštate unići onima koji bi htjeli”. (Mt 23, 13) “Jao vama pismoznancima i farizejima koji proždirete kuće udovičke pod izlikom dugih molitava; stići će vas to oštrija osuda”. (Mt 23, 14) “Jao vama, licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: Pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu” (Mt, 23, 23-24).

Doista, potresne su, poticajne i jasne riječi koje nam u ovom svetom korizmenom vremenu upućuje Isus u današnjem evanđelju i papa Franjo u novogodišnjem govoru. A korizma nas podsjeća kako je kršćanski život trajno vojevanje protiv zla, sebičnosti i mržnje, te posebice poziv da “umiremo sebi” kako bismo živjeli u Bogu. U toj borbi i vojevanju imamo na raspolaganju “oružje” molitve, posta i pokore. Ali, i sigurnost i obećanje da smo sjedinjeni s Njime kadri odupirati se i pobjeđivati; kadri smo odupirati se zlu svojom dobrotom, istinom pobjeđivati laži, te ljubavlju nadvladavati zlo i mržnju. Uđimo, dakle, raspoloženi u ovo sveto vrijeme u kojem nas liturgija poziva da se obratimo i vjerujemo evanđelju. I dopustimo biblijskim tekstovima neka nas rasvijetle i pouče. A neizmjerno blago Božje riječi pohranjujmo u svojim srcima i u svojoj pameti, te s tim blagom i tom svetom prtljagom krenimo na korizmeni hod i put molitve, pokore i dobrih djela u vidu osobnog obraćenja i koristi braće koja su u nevolji. Amen.

† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 3. ožujka 2015.