Draga braćo i sestre!
Radosnu i blagu vijest koju nam prenosi evanđelist Luka, naš je narod pretočio u stih: “Narodil nam se Kralj nebeski, od Marije čiste Djevice!” Ovaj stih naše tradicionalne božićne pjesme uvodi nas u ono prekrasno ozračje božićnoga ugođaja koji podrazumijeva mnoštvo običaja, okupljanja, radosnog susretanja, međusobnog darivanja, prelijepih pjesama, božićnih jaslica i još mnogo toga. Božić je blagdan duboko ukorijenjen u život našega naroda već dugi niz stoljeća, što se upravo i zrcali u svemu spomenutom.
Božić jest jedna od bitnih sastavnica našega identiteta u najširem značenju te riječi. No, ne bismo se smjeli zadržati samo na izvanjskim događajima koji prate Božić jer oni su znak nečega mnogo dubljeg i sveobuhvatnijeg kad je u pitanju svijet i čovjek. Na početku citirano Evanđelje kao i stih božićne pjesme ponajprije izražavaju čvrstu vjeru u utjelovljenje Boga u našu ljudsku stvarnost, i to po rođenju Djeteta Isusa od Blažene Djevice Marije. To je događaj koji nas uvijek iznova zove na razumijevanje naših osobnih života kao i život društva u cjelini upravo u svjetlu Bogočovještva našega Novorođenoga Kralja i Spasitelja. “S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka” pjevamo također o Božiću. Njegov je silazak i pojavak među nama zapravo nezasluženi i velikodušni znak solidarnosti neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku kojega je Bog došao tražiti u njegovom teškom stanju grešnosti, stanju iz kojega se čovjek sam ni na koji način nije mogao izbaviti. Stvoren i ljubljen od Boga, čovjek se svojom vlastitom, od Boga darovanom slobodom poslužio na način da je narušio sve odnose u koje ga je uputio Bog: prema Stvoritelju, prema stvorenju i prema samome sebi. Bog Otac, utjelovljenjem svoga Sina u snazi Duha Svetoga, dolazi ponuditi čovjeku oslobođenje i mogućnost ponovne uspostave svih tih odnosa. Zato je Božić blagdan solidarnosti Boga prema čovjeku, velikodušne i iskrene solidarnosti koja nema u sebi nikakvog interesa, računice niti skrivenih namjera. Bog jednostavno otvara svoje srce i daruje čovjeku sve što ima, Sina svoga koji nas onako bespomoćno gleda iz Jaslica, a u isto vrijeme obuhvaća svojom spasiteljskom ljubavlju, svojim Bogočovještvom koje je kadro uzdići svakoga čovjeka koji mu se otvori na najuzvišenije dostojanstvo koje se ostvaruje u najintimnijem odnosu čovjeka prema Bogu, prema sebi i prema bratu čovjeku.
Mi slavimo Božić u vremenima koja su u svijetu označena krizom, prije svega na području ekonomije, gospodarstva, u sferi osiguravanja osnovnih životnih potreba svakoga čovjeka.
Promatrajući svijet u cjelini, već se odavno zna i ističe nepravedna i neravnomjerna podjela materijalnih dobara. Vrlo mali postotak ljudi posjeduje ogromnu većinu dobara što na drugoj strani uzrokuje neimaštinu, bijedu, glad a nerijetko i smrt mnoštva ljudi, osobito najosjetljivijih a to su djeca. To se i danas događa u Africi, Aziji pa i Južnoj Americi. Ljudi Sjeverne Amerike i Europe često su ostajali nijemi i neosjetljivi naspram tih patnji. Pitamo se gdje je uzrok svega ovoga. Odgovor nam se nameće sam po sebi: u narušenim odnosima čovjeka prema Bogu, prema sebi i prema bratu čovjeku. Bogaćenje i zgrtanje ostalo je bez osjećaja solidarnosti što zapravo znači bez poštivanja i Boga i čovjeka.
Današnja kriza koja pogađa cijeli svijet, a to znači i Europu i Sjevernu Ameriku, pokazuje da su i tu narušeni odnosi do te mjere da se izgubio svaki trag solidarnosti na globalnoj razini i da je čovjek postao žrtva sustava vrijednosti koje je sam stvorio: bogati se ne žele odreći ničegajer imaju u rukama sve poluge moći u svijetu, ali su ljude od kojih su se bogatili doveli u situaciju u kojoj se moraju odricati onoga što su mukotrpno stekli, ili pak su se navikli imati. Svjedoci smo žestokih sukoba koji pokazuju svu brutalno st sile koja ne želi znati ništa osim svoga vlastitog interesa. Do koje mjere taj sukob može ugroziti samoga čovjeka vidimo po sve većem broju mrtvih, što pokazuje da je život podređen interesima. Tko nam tu može pomoći osim Boga koji silazi s neba među nas ljude da bi ozdravio sve naše narušene odnose? Koliko se god to na prvi pogled činilo neostvarivim, Djetešce Isus iz Betlehemske štalice poziva sve ljude i svakoga pojedinog čovjeka da u području svoje odgovornosti i mogućnosti učini sve da se vrati dostojanstvo svakoga čovjeka i da se iskaže solidarnost koja će terete svega u društvu ravnomjerno podijeliti. Sve češće se čuje poziv na stvaranje sustava “održivog razvoja” i “moralnog kapitalizma”. To znači da je onaj dosadašnji nemoralan. Kolika je bezočnost te nemoralnosti osjetili smo i još uvijek osjećamo mi u Hrvatskoj. Koliki su ljudi ostali bez posla i egzistencije dok određene male skupine ljudi žive u izobilju, koliki ljudi rade a ne dobivaju plaće. Ako tome pridodamo izvitoperenost odnosa prema radu i odgovornosti koju smo naslijedili od materijalističke ideologije komunizma, vidimo da je nužno mijenjati mentalitet i krenuti novim putem. Bez otvorenosti srca Bogočovjeku Isusu u kojem je ukorijenjeno naše ljudsko dostojanstvo i naše vječno određenje, teško možemo naći izlaz iz poteškoća u kojima se nalazimo. Ne temeljimo li ljudsku solidarnost na onoj božanskoj, iskazanoj nam u silasku Boga među nas ljude, ostajemo zatvoreni u ljudsku grešnost i slabost naravi, u sferu vlastitih interesa, sebičnosti i samodostatnosti što vodi u smrt.
Kad promatramo svakidašnji život ljudi, kad se s globalne spustimo na osobnu razinu, nalazimo često tolikih prekrasnih primjera solidarnosti, požrtvovnosti i ljudske veličine što nam pokazuje da je čovjek doista kadar svoj život toliko otvoriti Bogu da On po njemu progovara svijetu i čovjeku današnjice. Sveci su nam u tome svjedoci i nadahnuće, no ima tu i ljudi koji na gospodarskom području kao i u drugim segmentima društva, ulažu svoje znanje, sposobnosti i talente boreći se za dobro ljudi koji su na bilo koji način s njima povezani, ljudi kojima profit nije iznad čovjeka i kojima materijalno ne zasjenjuje duhovno i ljudsko. Možda ih je premalo, ali njihovi životi sigurno mogu biti primjer i poticaj svima.
Zato nas i ovoga Božića Djetešce Isus poziva da u njemu svi prepoznamo Boga, da mu se svi poklonimo, mali i veliki, bogati i siromašni, moćni i bespomoćni, te da počnemo, ne odgađajući, ostvarivati solidarnost osobito prema onima koji su najpotrebniji, odnosno prema onima koji imaju manje od nas: manje ljubavi, manje vjere, manje pažnje, manje strpljivosti, manje sigurnosti, manje materijalnih dobara … Nek Božić otvori naša srca Bogu i bratu čovjeku u iskrenoj izauzetoj solidarnosti, odsjaju božanske ljubavi i osjetljivosti za čovjeka u današnjem svijetu.
Na kraju želim svima: obiteljima, djeci i mladima, roditeljima, djedovima i bakama, bolesnima i nemoćnima, osobama s posebnim potrebama, radnicima i poslodavcima, svima koji sudjeluju u odgoju djece i mladih, ljudima na odgovornim i vodećim mjestima u svim segmentima i djelatnostima u društvu, svim pripadnicima drugih Crkava, osobito Srpske Pravoslavne Crkve, i drugih kršćanskih zajednica, svim ljudima dobre volje i otvorenoga srca, sretan i radostan Božić te uspješnu i blagoslovljenu novu 2012. godinu.
U Bjelovaru, o Božiću 201l.
Mons. Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački