Govor biskupa Antuna Škvorčevića na svečanosti blagoslova novih katedralnih vrata
Poštovana braćo svećenici
Požega, 27. rujna 2016.
Poštovana braćo svećenici, cijenjeni uzvanici, dragi vjernici!
Sve vas od srca pozdravljam! Na današnji dan prije devetnaest godina po odluci sv. Ivana Pavla II. na ovom požeškom trgu, uz sudjelovanje mnoštva Božjeg naroda, uspostavljena je Požeška biskupija, zaređen prvi njezin biskup a crkva sv. Terezije Avilske uzdignuta na dostojanstvo Katedrale. Ona je nakon temeljitog nutarnjeg uređenja na današnji dan prije deset godina svečano posvećena te danas liturgijski slavimo svetkovinu Obljetnice njezine posvete. Ovo je stoga poseban dan naše Katedrale! Želio bih s Vama podijeliti radost spomenutih obljetnica i zahvaliti Bogu za dar njegove blizine u ovom svetom hramu, za svjetlo i snagu koju nam udjeljuje po slavljenju svetih otajstava.
Okupili smo se pred obnovljenim pročeljem Katedrale, zaustavili se na njezinu ulazu, da bismo se podsjetili kako smo na početku godine Izvanrednog jubileja milosrđa po odluci pape Franje na njoj otvorili sveta vrata koja nam svojom znakovitošću trebaju pomoći vjernički dublje ući u otajstvo Božjeg otvorenog milosrdnog srca. Smatrali smo uputnim upravo u ovoj posebnoj jubilejskoj prigodi dotrajala drvena ulazna vrata Katedrale zamijeniti novima, kako bi nas ona u Godini milosrđa i nakon nje snažnije upućivala na Isusa Krista koji je za sebe rekao “Ja sam vrata” kroz koja se ulazi u život. Tako naša Katedrala na Obljetnicu svoje posvete i na pomolu 20. godišnjice uspostave Požeške biskupije dobiva još jednu sastavnicu koja očituje njezinu ulogu i značenje kao središnja biskupijska crkva.
Duboko sam zahvalan akademkinji Mariji Ujević Galetović što je rado prihvatila našu molbu te izradila nova katedralna ulazna vrata, oblikovala djelo izvanredne ljepote, koje s punim pravom zaslužuje naziv “Nebeska vrata”, kako ih je autorica prozvala. Od srca pozdravljam gđu. Mariju Ujević Galetović te joj čestitam za snagu duha koju je u njih utisnula, za poetičnost koja iz njih zrači, za govor kojim ona svjedoče Božju istinu o nama što nadilazi okvire naše ljudske zadanosti. Nova nam vrata pomažu da nam se pogled duha ne zaustavi na ovom požeškom trgu i ne ostane na ovom crkvenom zdanju od cigle, nego se uzdigne do nebeskih obzora, do stvarnosti kojima srcem pripadamo, a koje je ostvario Sin Očev odvijeka kad je postao čovjekom i svojom ljubavlju jačom od smrti otvorio “Nebeska vrata”. Ulazeći kroz nova katedralna vrata da bismo u njoj slavili sveta otajstva, stvarno prolazimo kroz “Nebeska vrata”, uzdižući se po njima u konačnost i smisao našeg postojanja. Ovim vratima zajedno s kipom pape Ivana Pavla II. i reljefom Uskrsloga u katedralnoj kripti umjetnica Ujević ostvarila je posebno rječit triptih, koji povezan s Riznicom Katedrale i Dijecezanskim muzejom svjedoči identitet kojem pripadamo.
Srdačno zahvaljujem svima onima koji su sudjelovali u izvedbi ovih vrata i u njihovu postavljanju na katedralni ulaz, napose gospodinu Damiru Ujeviću iz Zagreba čija ih je tvrtka izlila u bronci, gospodinu Oliveru Subotiću, izvođaču bravarskih radova, arhitektu Borisu Vučiću Šnepergeru, voditelju obnove katedralnog pročelja te Ivici Žuljeviću, prepoštu Stolnog kaptola i katedralnom župniku koji je strpljivo i požrtvovno koordinirao poslove vezane za ostvarenje tako važnog djela. Hvala i svima vama koji sudjelujete na ovom svečanom činu blagoslova novih vrata i obnovljenog katedralnog pročelja, posebno učenicima i djelatnicima požeške Katoličke osnovne škole i Gimnazije.
Prije nego li zazovemo blagoslov na ova vrata, molim cijenjenu dr. Željku Čorak da nam ih predstavi.