Liturgijska čitanja: Iz 9,1-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14

Draga braćo i sestre!
1. Radostan sam što smo sada u našoj prvostolnici povezani zajedništvom vjere u Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja, Sina Božjega i Sina Marijina. Ovdje smo u zahvaljivanju uronjeni u radost i raspjevanost ove svete božićne noći, slaveći Boga koji se utjelovio i postao čovjekom.
Iznova smo čuli navještaj tako drevan i tako nov: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2,10-12).
Zadivljeni smo Božjom blizinom. Sin Svemogućeg Oca, Riječ Božja koja svojom snagom drži svijet, postaje Djetetom bez riječi; svjetlo svijeta zatvoreno je u tamu štalice, da bi tama u nama postala svjetlom. Ove noći tinja iskra one svjetlosti koja je kao Danica zasjala u noći Otkupljenja, kada je Krist pobijedio grijeh, zlo i smrt.

2. Božić je prvi Vazam, prijelaz iz Božje svemogućnosti u ljudsku krhkost. I zato Crkva kliče: “Bog je na zemlju sišao, a čovjek na nebo uzašao”. Čovječanstvo je dugo čekalo. Na Božić slavimo ispunjenje Božjeg obećanja. Štoviše, mi smo dio toga ispunjenja. Ondje gdje Bog zahvaća, uvijek je drukčije od ljudskih planova i očekivanja. Bog nam u Božiću dolazi u Djetetu, tiho, u odjeći bespomoćnosti.
S ovom noći započinje poseban put Božje ljubavi. Od događaja otajstva Utjelovljenja više se ne rađamo da bismo umirali, nego da bismo živjeli s Bogom. Bog je po Božiću ušao u našu povijest te nas više ne ostavlja same. On nas prati na svim našim putovima. U Isusu, rođenom u Betlehemu, nalazimo brata i prijatelja.
Božićna noć mijenja svijet. To je trenutak “… kada se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga,… da opravdani (Kristovom) milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga” (Tit 3, 4-6). Darovano Dijete u jaslama postaje čovjekom, kako bi nas oslobodilo grijeha i zla, te u našoj ljudskosti pobijedilo smrt i povelo nas u svjetlo vječnosti.

3. Draga braćo i sestre, božićno čovjekoljublje u konačnici ne pripada čovjeku. Nije to ljudsko djelo, ljudsko nastojanje ili naše dostignuće. Želio bih da svi zajedno osjetimo da se nalazimo pred Otajstvom. Otajstvo što ga noćas slavimo jest Božja ljubav kojom Bog ljubi čovjeka. Bog nas sve neizmjerno ljubi.
Prihvaća našu ljudsku sudbinu, postaje nama u svemu jednak osim u grijehu. Otajstvo koje slavimo jest Božja briga za čovjeka, Božja dobrostivost, milost Božjeg milosrđa prema svim ljudima.
Na Božić Crkva čita drevni poziv svetog Lava Velikog, pape: “Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost… Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina (…) i nemoj se ponovno predati u službu vraga” (Božić, Časoslov).
To je, dragi Kristovi vjernici, novost Evanđelja. Utjelovljenje Sina Božjega temelj je ljudskog dostojanstva. Biblijsko shvaćanje čovjeka polazište je kršćanske antropologije. Bog se u Isusu i po Isusu neraskidivo vezao s ljudima. “Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom” (GS, 22). Na toj se vjeri temelji i naša kršćanska nada da život na ovoj zemlji ima svoj smisao, da je Bog Gospodar povijesti. Otajstvo Božića je nadasve znak neizmjerne Božje ljubavi i brige za čovjeka.

4. Braćo i sestre, ljudski život, i onaj koji je izložen i nezaštićen, pa i napadnut, život nerođenih i starijih, čak i onaj koji neki nazivaju neuspješnim, nepotpunim, beskorisnim, do te mjere da ga se usuđuje drugima oduzeti, ljudska je osoba u kojoj nam Bog pokazuje što znači biti čovjek. Božićna nam noć otkriva veličinu ljudskosti. Na Božić se rađa posebna blizina između Boga i čovjeka i povezanost među ljudima.
Neka ovo ponoćno slavlje potakne sve nas da prihvatimo predivno božićno otajstvo, koje se ne može dogoditi ni samo u kupovanju darova, ni u blagdanskoj užurbanosti, ni u lijepim čestitarskim riječima, pa čak ni u plemenitim akcijama, nego ponajprije oko Gospodnjega stola, gdje nam se daruje euharistijski Bog i gdje postajemo dionici vječnosti.
Nalazimo se pred oltarom, na misi, u zajedništvu braće i sestara. Ovdje naš kršćanski život pronalazi smisao i svrhu. Svrha je pomireni čovjek, izmiren s Bogom i ljudima, što se posebno događa u sakramentu svete ispovijedi. To je novi svijet u kojemu svaki čovjek otkriva da nosi odsjaj Božjega lica i da se Božje lice zrcali na licima bližnjih.

5. Dragi vjernici, želio bih da se naše molitve noćas, popraćene posebnim zagovorom Presvete Bogorodice Marije, svetog Josipa zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca, zaustave nad kolijevkama novorođenih u našem Gradu i diljem Lijepe naše domovine; nad razigranom djecom kojoj večeras oči iskre od iščekivanja; nad mladima koji očekuju ispunjenje svojih nada i planova; nad zabrinutim roditeljima koji traže uporišta; nad starijima i bolesnima koji su u mislima i spomenu s nama. Želio bih da osjetite našu ljudsku i kršćansku blizinu po Evanđelju koje naviješta na zemlji mir ljudima, miljenicima Božjim.
Neka ova naša molitva dođe do svih onih koji su putem elektronskih medija povezani s nama, budući da nisu mogli doći u crkvu na euharistiju mise polnoćke. Neka dopre do onih, kojima je ova noć teška poput tereta križa, mučna od suza koje im naviru na oči i bolna od patnja zbog osjećaja napuštenosti i težine bolesti.
Želio bih da osjete naše djelotvorno zajedništvo ponajprije siromašni i obespravljeni, malodušni i umorni, ljudi što ih je život prisilio da sumnjaju u snagu ljubavi. Neka naša molitva obuhvati one koji su daleko od domovine Hrvatske, jer i ondje nad njima bdije ista toplina vjerničke povezanosti i misli drage im rodbine, prijatelja i znanaca.

Predraga braćo i sestre u vjeri, svima vama i vašima i svima koji ste povezani s nama putem elektronskih medija želim čestit Božić. Budite blagovjesnici radosti, ispunjeni darovima Božjega mira i neka vam srce bude prožeto dobrotom. SVIMA SRETAN BOŽIĆ!