Homilija nadbiskupa metropolite splitsko-makarskog Marina Barišića

Liturgijska čitanja: Iz 52, 7-10; Heb 1, 1-6; Iv 1, 1-18

1. „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Heb 1, 1-2). Ovim sažetim riječima, braćo i sestre, pisac poslanice Hebrejima uvodi nas u otajstvo Božića – Boga koji iz ljubavi „radi nas ljudi i radi našega spasenja“ čovjekom posta. Sveti Ivan, apostol i evanđelist, polazeći od betlehemskog Djeteta rođena od Djevice Marije u noći, na periferiji u štali, snagom nadahnuća Božjega, uzlazi do izvora svjetla, do božanske otajstvenosti… U teološko-mističnoj viziji evanđelist pokušava osvijetliti otajstvo betlehemske noći – novorođenčeta u štali, na slami. Izriče to svečanim, kratkim i sadržajnim riječima: „U početku bijaše Riječ… i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1,1). „Sve postade po njoj… svemu što postade u njoj bijaše život… Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“. Slava se njegova očitova u liku maloga Djeteta s Majkom Marijom i Josipom, djeteta kojemu u noći hite preplašeni pastiri, a mudraci na svom putu traže ga danju i noću.

2. Riječju „bijaše“ apostol Ivan ukazuje na trajnost, vječnost, nešto što nema početka – što je odvjeka. Ovu istinu vjere ispovijedamo u Vjerovanju: „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa“ (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Božja Riječ je su-vječna i istobitna s Ocem. Rođena je od Oca bez majke, kako kaže sveti Augustin, a utjelovio se i čovjekom postao od majke bez zemaljskog Oca. Utjelovljenje Božjeg Logosa blagovijest je i velika radost za čitav ljudski rod. Nebeski glasnik poziva i hrabri betlehemske pastire da se ne boje, jer se za sav narod rodio Spasitelj – Krist Gospodin, a vidljivi znak je novorođenče u štali na slami (Usp. Lk 2, 11-12).

3. Vječni Logos, utjelovljena Božja Riječ, govor je Božje ljubavi. Bog je ljubav! Ljubav oslobađa od straha. Ne osvaja i ne zarobljava silom, nego ljubavlju oslobađa i spašava. Sam Bog ponizno nam prilazi u nemoćnom betlehemskom Djetetu da nas dozove i približi k sebi. Novorođenče ne pobuđuje strah nego budi u nama ljubav, pažnju, empatiju, bliskost, prihvaćanje… Čini nas sposobnima: pomoći, podijeliti, stati uz potrebne… Budi i rađa u nama novog čovjeka: iskrena, autentična, jednostavna, ponizna, skromna, čistijeg srca i pogleda. To što svako novorođenče donosi u našu sredinu, daleko više na božanski način daruje nam utjelovljena Božja Riječ u otajstvu betlehemskog Djeteta – Boga koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. On posta jednim od nas, približivši se k nama, da i nas približi k sebi i međusobno jedne drugima; da uveća našu radost, umnoži život, obogati zajedništvo, otvori nam nadu. Pored svih nepovoljnih okolnosti Božić se ne odgađa, nego događa. Neovisno o nama, za nas. Ne spašavamo mi Božić, nego Božić nas spašava.

4. Božji Logos nije ideja, teorija, apstrakcija, želja, nego tijelo – čovjek – nama u svemu jednak osim u grijehu. Spasitelj „za sav narod“ (Usp. Lk 2, 10), kako kaže sveti Luka u evanđelju koje čitamo na božićnoj polnoćki. Za sav narod – što znači pan-demos – od čega dolazi često spominjana riječ kroz ovu godinu – pandemija. Pandemija znači nešto što zahvaća i što se odnosi na sav narod. Tako virus ili bolest može biti pandemijska. No, riječ pandemija – za sav narod – najbolje pristaje uz radosni događaj rođenja Spasitelja – Krista Gospodina. Isus Krist je oslobođenje, ozdravljenje i spasenje za sav narod – pan-demos. Dakako, ne samo za jedan narod, nego za sve narode svijeta, za čitav ljudski rod. Štoviše, utjelovljeni Božji Logos zahvaća kozmičku pandemiju spasenja, ne samo ljudskog roda, nego i svega stvorenoga, jer svemu što postade u Božjem Logosu bijaše život (Usp. Iv 1, 3-4).

5. Braćo i sestre, Bog koji je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Božja ljubav koja govori u svome Sinu, betlehemskom Djetetu, očekuje i naš odgovor ljubavi. Krajnje je vrijeme da se to dogodi u iskrenom i zahvalnom susretu ovoga Božića. Neka nas iskreni susret s Utjelovljenom Božjom Riječju osposobi da njegovim srcem i pogledom vidimo sebe i svoje bližnje u njihovim potrebama. Iznad svega neka nas osposobi da prihvatimo sve ljude u njihovu dostojanstvu Božjih sinova i kćeri, naše braće i sestara. Po otajstvu Božića mi smo „fratelli tutti“ – svi smo braća, kako to naglašava papa Franjo. Pristupimo betlehemskom Djetetu – Bogu ljubavi! Bogu, koji prihvaća sve okolnosti našega života: grešnost i ograničenost, sve poteškoće i križeve, tame i nesigurnosti. Rodio nam se Logos Božji koji daje smisao našim križevima i poteškoćama. Svojom ljubavlju prati naše korake u nadi spasenja. Njemu neka je slava i čast u vijeke vjekova! Svima vama, braćo i sestre, radostan i blagoslovljen Božić, danas i s Emanuelom – Bogom s nama – svaki dan.