Liturgijska čitanja: Mih 5, 1-4a; Rim 8, 28-30; Mt 1, 1-16.18-23
. Poštovana braćo i sestre, rođenje Blažene Djevice Marije – Mala Gospa, važan je događaj u povijesti spasenja ljudskoga roda. Blažena Djevica Marija od samog početka duboko je povezana i prisutna u našem hrvatskom rodoslovlju, a ovdje nam je, na ovom svetom tlu, i kolijevka i krstionica. Na Gospinu otoku podigli smo prvu crkvu u Hrvata posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Gospa od otoka je naše hrvatsko prasvetište. Poput Izraela, koji je prijelazom preko rijeke Jordana ušao u Obećanu zemlju, i hrvatski narod je preko vode naše rijeke Jadra i snagom Duha Svetoga došao u svoju zemlju obećanja. Po krštenju sklopili smo svoj krsni savez vjernosti Bogu, postali učenici Kristova evanđelja u školi Katoličke Crkve i ušli u zajedništvo europske kulture i civilizacije. Iz krsnog saveza s Bogom rađala se naša nacionalna i vjernička svijest. Četrnaeststoljetnu vjernost Bogu, Crkvi i Blaženoj Djevici Mariji posvjedočili su svojim životom ne samo pojedinci, već i tolike generacije hrvatskog rodoslovlja. Uz cijenu vlastitog života, očuvali i predali su nam Lijepu Našu i blago vjere. Kršćanske vrednote duboko su obilježile našu kulturu i umjetnost, tradiciju i duhovnost. Crkva, kao učenica i učiteljica, u svojoj odgojno-obrazovnoj ulozi, začetnik je pismenosti, škole i sveučilišta.
2. Stvoreni smo na sliku Božju, i škola sa svojim odgojem i obrazovanjem pomaže nam razvijati talente koje nam je Gospodin darovao, kako bismo rasli u znanju i mudrosti, unaprijedili tehnički-znanstveno, gospodarski-kulturno, moralno-duhovno život osobe, obitelji, društva i svijeta. Kršćanskoj vjeri nikada nije smetala, niti smeta istina znanosti, jer je to Božja istina koju Bog želi da je otkrivamo, i bolje upoznamo. Štoviše, On nam može na polju znanosti prigovoriti jer smo, u odnosu na darovane talente, u debelom zaostatku. Uostalom, vjera traži razum, a razum se otvara vjeri. Istina je, kako reče jedan znanstvenik, da malo znanja odvodi od vjere, a puno znanja vodi k vjeri.
3. Braćo i sestre, Majka Marija, mala Gospa, bila je i jest vjerna učenica i brižna učiteljica kroz našu hrvatsku povijest. Kršćanski puk je nazva početkom boljega svijeta. Uz svetkovinu Male Gospe, događa se i još jedan važan početak, početak nove školske i vjeronaučne godine. Lijepo je vidjeti djecu i mlade, znak je to optimizma i nade, jer nije ugodno gledati kako ulicama šeta više pâsa nego djece. Zato početak školske godine uvijek je ohrabrujući znak nade, budućnosti, rasta, odgoja i obrazovanja, ne samo djece, nego odraslih, svih nas u društvu. Željeli bismo da ovo vrijeme bude novi početak za sve nas, Kristove vjernike, u Njegovoj Crkvi, u školi evanđelja, jer svi smo Njegovi učenici; učenici koji su pozvani osobno i zajedno rasti u ljudskim i kršćanskim vrednotama.
4. U susretu s Radosnom viješću života, postali smo narod – etnos, koji je prihvatio evanđeoski etos. Osvijetljene naše ljudske vrednote obogaćene su evanđeoskom puninom. Ponosni na svoj hrvatski etnos – naciju, pozvani smo, kao vjernici, živjeti, svjedočiti i izgrađivati svoju Domovinu u kršćanskom duhu. Ne želimo etos svesti na etnos, ali želimo da u školi Kristova evanđelja naš narod i društvo budu trajno prepoznatljivi po kršćanskom humanizmu koji je svojim vrednotama duboko obilježio naš nacionalni identitet. Koliko su naše vrednote prožete radosnom viješću života govori nam i jedna od temeljnih vrednota ljudskog života, a to je poštenje. Hrvatska riječ poštenje svoj izvor i sadržaj ima u Riječi Božjoj, u Svetom Pismu. Sjećate se pištule drugog nedjeljnog čitanja: Štenje poslanice sv. Pavla… Štenje znači čitanje. Što se čitalo? Čitalo se javno Sveto Pismo. Od štenja – čitanja Riječi Božje, po tom štenju u Crkvi, dolazi i sama riječ po-štenje. Pošten je onaj koji živi po Riječi Božjoj. Bez Riječi Božje, bez štenja, nema poštenja. Ni osobnog, ni društvenog. Kakvi smo mi odrasli, mi koji imamo važne uloge? Mi koji učimo mlađe naraštaje, kakvi smo, jesmo li po štenju, po-štenju prepoznatljivi?
5. Mala Gospa rasla je u školi Riječi Božje, u životnoj školi, posebna pažnja se posvećuje radu i molitvi. Koliko smo prepoznatljivi da smo učenici evanđelja? Jesmo li po radu i molitvi, pošteni, kršćani ili pogani? Čovjek je slika Božja. Bog je prvi radnik, a čovjek je njegov su-radnik. Rad nije kazna, već način i put posvećenja čovjeka. Kazna je nerad. Gubitak radnih mjesta znači ne samo socijalni poremećaj u društvu, gubitak sredstava za život obitelji, nego i poniženje dostojanstva osobe i javno priznanje da je netko suvišan. Upravo posao je svojevrsni kriterij vrednovanja osobe. Pohvala je za čovjeka kada se može reći: „On ti je veliki radnik”, a uvreda: „On ti je lijenčina.” Nije li gubitak radnih mjesta mnoge degradirao, stavio u kategoriju linečina? Rad u sebi ne uključuje samo socijalnu i ekonomsku dimenziju sredstava za život, nego rad ima dublju antropološku i teološku dimenziju posvećenja i ostvarenja slike Božje u nama. Stoga, Domovina je lijepa ako je i radom posvećena. Je li Hrvatska danas po radu i radnom mjestu lijepa – sveta ili poganska? Poganska je ako nas nije briga za radna mjesta, za nezaposlene među kojima su toliki mladi. Ali isto tako, poganska može biti ako smo sluge idola tržišta, profita, ovisnici konzumizma. Što smo: kršćani ili pogani?
6. Svi se moramo zapitati: hoće li naraštaji koji danas započinju novu školsku i vjeronaučnu godinu, a kojima smo mi učitelji, po našem obrazovanju i odgoju učiniti Hrvatsku svetom – lijepom, ili neopoganskom zemljom? To uvelike ovisi o vjernosti Bogu – našem krsnom savezu, koji se živi svakodnevno, a tjedno obnavlja, jer: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Sv. Misu.” I škola molitve odredila je hrvatski etnos, našu kulturu, identitet, tradiciju i duhovnost. Ona nas je održala i čini prepoznatljivim Kristovim učenicima. I mi, kao ljudi i vjernici, jer želimo rasti u njegovoj školi, poput prvih Njegovih učenika obraćamo se Gospodinu: „Gospodine, nauči nas moliti!” Uz osobnu i obiteljsku molitvu, posebna i najveća, visokoodgojna i obrazovna molitva jest nedjeljno euharistijsko slavlje. Ora et labora – moli i radi, najbolje izražava skladnog i cjelovitog čovjeka. Ako nedostaje jedno od toga, dolazi do poremećaja u osobnom i društvenom životu. Dakako, potrebna su nam sredstva za život, ali ne živi čovjek samo o kruhu. Danas su nam osobito potrebne namirnice drugoga kruha, jer čovjek je i duhovan. Potreban nam je stol riječi i kruha života.
7. Braćo i sestre, ne samo rad, već i nedjeljno slavlje dio su Božjeg stvarateljskog plana o čovjeku i svijetu. Nedjelja nam govori istinu o čovjeku i njegovu radu. Nije čovjek zbog rada, već je rad zbog čovjeka. Ako se rad udalji od saveza s Bogom i cilj mu postane samo profit, takav pristup radu ugrožava ne samo gospodarski – materijalno, nego i duhovno-moralno, osobu, obitelj i društvo. Nedjelja nije samo vrijeme slavlja, nego također, i to prije svega, nedjelja je slavlje vremena – smisla vremena. Naš je život određen prostorom i vremenom. Prostor može biti ekološki zagađen, ali isto tako i vrijeme može biti zagađeno i ugroženo. Naše vrijeme opasno zagađuje prije svega rad nedjeljom. Stoga, za budućnost čovjeka i društva važno je uspostaviti harmoničan odnos, ne samo s okolišem – prostorom, nego i sa vremenom, bitnim dimenzijama ljudske egzistencije, na što nas podsjeća papa Franjo u svojoj enciklici Laudato si – Hvaljen budi. Drago nam je što se budi ekološka svijest za čistoćom prostora, a zašto zagađujemo vrijeme – nedjelju?
8. Od bitne je važnosti sačuvati neradnu nedjelju. Ona je škola, nedjelja je sveučilište. Iz neradne i slavljeničke nedjelje izvire smisao ljudskog života, vremena, i svega stvorenoga. Rađa se skladan odnos rada s vremenom i s prostorom. Nedjelja nam svjedoči otkupljeno vrijeme u slobodi i zajedništvu. U duhu nedjelje prostor postaje dom za čovjeka, gostoljubiv prostor za sve ljude. Euharistijski stol rađa vertikalno i horizontalno zajedništvo s Gospodinom i naše međusobno. Nedjelja je najbolji lijek i terapija protiv rastućeg individualizma i sebičnosti. Euharistijsko slavlje je kvasac i učionica za socijalne odnose u društvu. Potiče nas da postanemo kruh koji se lomi za druge u potrebama, osposobljava nas da nam Euharistija postane u životu ono što nam je ona u slavlju. Neradna i slavljenička nedjelja ne samo da održava našu svijest – etnos, i naš kršćanski identitet – etos, već je u četrnaeststoljetnoj povijesti kršćanstva u Hrvata bila trajna škola koja je i obrazovala i odgajala sve generacije hrvatskog rodoslovlja.
9. Dragi roditelji, oče i majko, započinje i osnovna i srednja škola. Obitelj je temelj, osnova, središnja stanica škole i društva. Obitelj je temeljna škola, i vi ste najvažniji učitelji svojoj djeci, a sve drugo su pomoćni treneri. Uza sve materijalne poteškoće, pitate se: isplati li se, i može li se danas odgajati? Djeca su danas više drugih, nego vaša. Itekako ima koristi od onoga što vi sijete, u odgoju vaše djece, premda to odmah nije vidljivo. Samo ono što se sije, uči i svjedoči s ljubavlju, to ima korijen, niče i raste, plod donosi, ostaje. Ljubav oca i majke je duboka i trajna. Samo ako ste vi ovakvi učitelji svojoj djeci imate pravo to zahtijevati od drugih koji ih uče.
10. Poštovani roditelji, uzvišena je i složena vaša uloga odgojitelja u vašoj školi – obitelji. O uzvišenosti roditeljstva govori i zahvalna ploča u jednom našem svetištu, koja kaže: „Hvala ti, majko, što sam majka!” Ali ima i onih koji očituju svu dramu, ne samo odgojnu, nego i materijalnu: „Hvala ti Bože, što sam isplatio kredit!” Ako se naše društvo, pa i škola, odvoji i zaboravi obitelj, osobito obitelj s više djece, ne stojimo na čvrstim temeljima. Ne samo osnovna škola, nego i sve razine školovanja imaju svoju osnovu, a to je obitelj. Bez obitelji, škole se zatvaraju, a društvo se urušava. Kako je teško i žalosno čuti kad roditelji kažu: Vraćamo se u Njemačku; ili: Idemo u Irsku, jer tamo imamo više prava i mogućnosti da školujemo svoju djecu nego u svojoj Domovini. Smije li se ostaviti obitelj samu sa tolikim izazovima i poteškoćama? Usto, ako nam mladi, stručno osposobljeni, traže posao, dom i domovinu negdje drugdje, a to su sinovi i kćeri u koje smo puno uložili sredstava, a još više nadanja, neće li nastati velika praznina između prošlih rodoslovlja i budućnosti hrvatskog naroda? Stoga je potrebit susret svih odgovornih u našem društvu, svojevrsni kolokvij o najvažnijim pitanjima budućnosti hrvatskog rodoslovlja.
11. Na početku smo nove školske i vjeronaučne godine. I sami smo učenici, te kao takvi možemo biti učitelji našoj djeci i mladima. Poštovani roditelji, učitelji, nastavnici i profesori, svjedočimo i predajmo novim generacijama kulturno-vjerske i duhovno-moralne vrednote. Ne ostavljajmo svoje nasljednike bez nasljeđa ljudskih i kršćanskih vrednota. Kršćani smo, zato ne želimo bježati od društva i svijeta, te tražiti negdje drugdje azil, prepuštajući Domovinu, prostor i vrijeme drugima. Želimo biti prisutni u društvu različitosti, uvažavanja drugoga i drugačijega, držeći svoje i poštivajući druge. Samo takvi možemo svojim radom i molitvom, odmorom i slavljem, učenjem i igrom, odgojem i obrazovanjem, pridonijeti da nam Lijepa Naša bude sveta, a nikada poganska. Da nikada poštenje ne bude zamijenjeno tzv. „velikim hrvatstvom”.
12. Mala Gospe, dok radosno slavimo Tvoj rođendan, i početak nove školske i vjeronaučne godine, pomozi nam Majko, da svi mi rastemo u školi evanđelja. Daj da naši programi i reforme doprinesu boljem i kvalitetnijem obrazovanju naše djece i mladih. Da u duhu vjernosti našem krsnom Savezu usklađujemo lokalno i nacionalno sa svjetskim i globalnim, tradiciju sa suvremenošću, kratkoročno s dugoročnim, konkurenciju i natjecateljski duh sa solidarnošću, ubrzani rast znanstveno-tehnologijskog znanja s ljudskošću, a iznad svega, materijalno s duhovnim. Gospe od otoka, neka Savez vjernosti Bogu, i ljubav prema čovjeku, bude prepoznatljiv u svim školskim planovima i programima domovine nam Hrvatske. Amen.