Vjernički molimo za njegov duh. Snaga naše molitve je utemeljena u vjeri u uskrslog Krista. On je jamac naše nade, koja nas okuplja u molitvi. U središtu je živi Krist, dok mi molimo za mrtve. Krist je zato i došao, da bi svojim ljudskim življenjem, trpljenjem i smrću izrazio blizinu s nama i za nas. A svojim uskrsnućem je osmislio i naš život, našu patnju, bol i našu smrt. Toliko puta smo ispovijedili: vjerujem u život vječni i uskrsnuće mrtvih. To je razlog i našeg okupljanja i molitve za pokojnog nadbiskupa Prenđu. Molimo da sve ono što je živio, činio, govorio i svjedočio u Crkvi, za Crkvu, bude blago koje će ponijeti u život vječni, blago s kojim će se ponovno sjedinjen s dušom o uskrsnuću radovati u vječnosti u Onome kojemu je služio. Dok stojimo pokraj pokojnika, u mislima prebiremo protekli i proživljeni život. Prebiremo svijetle trenutke koji su nam ostali iz tog hoda zajedno. To nas nuka da u molitvi zahvaljujemo Bogu da nam je dao ovaj život, ovu osobu, i sve ono svijetlo čime je upućivao na Boga i na život vječni. Život je dar ne samo onome kojem je Bog darovao. Svi smo mi upućeni jedni na druge. Svaki život je dar i za druge. Pojedina zvanja su posebno upućena na zajednicu. Tako je i ovaj život bio upućen na tolike koje je kao odgojitelj odgajao i kao svećenik pastirski vodio. Posebno je upućenost na druge kad je postavljen za nadpastira ove mjesne Crkve. Ovom molitvom želimo reći: hvala ti Bože da si nam ga dao i da si po njemu toliko sjemena božanske riječi sijao. Hvala ti na svakoj njegovoj strpljivosti kojom je slušao, tješio i bodrio i uvijek nadu budio. Sigurno jedno od najjačih svijetlih tragova koje ostavlja jest navjestitelj i graditelj nade u dušama kojima je pastir bio. Ta snaga za izgrađivanje nade u osobama i u zajednici je izvirala iz vjere u uskrslog Krista koji nam je tu nadu ostavio. Zato je molitva za pokojnika molitva koja nas utvrđuje u nadi utemeljenoj na uskrslom Kristu, otkrivajući smisao svog života i svog hoda s nadom u život.
Bol opraštanja od voljene osobe, sigurno da čovjeka zbunjuje. Rastanak od osobe na koju smo se oslanjali i koja nam je pružala sigurnost usmjerenja ulijeva nesigurnost. U ovim vremenima, kad se u javnom mnijenju tako nadvija ozračje sumornosti i umornosti, još i rastanak od osobe koju smo cijenili, voljeli, poštivali, može biti opasnost da još više zamagli pogled u budućnost. Može uzburkati našu nutrinu. Zato je poruka iz čitanja sv. Pavla Korićanima: ‘Zli razgovori kvare dobre običaje” izazov i poziv da shvatimo kako je važno od pokojnika naučiti taj pozitivni pristup o životu utemeljen na življenoj nadi. Biti osoba koji pozitivno zrači. Kad bi nam on sad mogao progovoriti, isto bi govorio, kao što je govorio iz vjere, a sada bi govorio iz onog vječnog gledanja i susreta s uskrslim Kristom. Dok molimo, neka ta poruka nade odjekuje u našim srcima, kako bi je u svoj život ponijeli i zračili tim svjetlom kojeg molimo: svjetlost vječna svijetlila njemu. Neka ta svjetlost obasja naše korake u vjeri i nadi da zračimo i ljubavlju koja oplemenjuje život i sprema sigurno blago za život vječni.
Dok Bogu zahvaljujemo za dar ovog života, ljudski je zahvaliti i njemu. Iako tijelo ne čuje, ali njegov duh koji vječno živi itekako čuje naš govor. Hvala ti Ivane za sve što si živio i činio za čovjeka, za Crkvu, za hrvatski narod, za svećenike, za ovaj grad, za svoju nadbiskupiju. Hvala ti za svako trpljenje i molitvu, za svaki osmijeh ohrabrenja, hvala ti za svaku pastirsku riječ navještaja. Hvala ti što si znao praštati i uvijek pomagao ljudima na putu milosrđa i praštanja. Hvala ti što si znao sačuvati pouzdanje u Boga, kad si osjetio ljudske granice i nemoć, ljudski strah i slabost. Nije moguće ovom zemljom proći a ne nakupiti se zemaljske prašine. Tako je u međuljudskim odnosima, ako je došlo do nerazumijevanja ili da smo ti nanijeli bol, ti nam oprosti. Sad ćeš sigurno imati više razumijevanja i šire poglede jer gledaš iz vječnosti. Nas neka tješi vjera u uskrslog Krista – život vječni i uskrsnuće mrtvih, a tebi neka taj Krist bude svjetlo i nagrada za ovaj prolazni život tako – po ljudski, brzo završen. Bog te našao zrela i pozvao, izmoli i nama iz vjere zreti za nebo, za vječnost. Tebi pokoj vječni, i svjetlost vječna, a nama zahvalno srce koje neće zaboraviti Božje darove po tebi dane nama u ovom vremenu i na ovim prostorima.